Glava Crkve

“I on je glava tijelu crkve… da bude on u svemu prvi.” (Kološanima 1,18)

Ova slika o Isusu je uzeta iz anatomije čovjeka. Glava je nadzorni centar čitavog tijela. Ona je za tijelo isto što i mikroprocesor za računalo. Glava kontrolira, nadzire, usmjerava i upravlja svim tjelesnim djelatnostima i funkcijama. Život i njegove aktivnosti ne bi se mogli odvijati bez glave.

Glava je jedna od omiljenih slika apostola Pavla kad opisuje Krista. On ponavlja tu sliku da bi naglasio Kristovu upravu nad onim što je stvorio (Kološanima 1,15.16), nad ljudskim rodom (1. Korinćanima 11,3), poglavarstvima i vlastima (Kološanima 2,10) i nad svim uopće (Kološanima 1,16). Kao Glava svega Krist je neophodno i Glava Crkve (Efežanima 1,22.23; Kološanima 1,18-22).

Značenje Kristovog poglavarstva nad Crkvom je dvojako. Najprije, kao Glava Crkve on je nadređen, ima vrhovnu vlast. Pošto je Krist autoritativna Glava, svi planovi, sastanci, djelatnosti i odluke Crkve, Tijela, podložni su Njegovoj vlasti.

Drugo što je obuhvaćeno slikom glave jeste organska zajednica. Kao Glava Krist je nadređen Crkvi i ima u njoj vrhovnu vlast. Crkva je kao duhovni organizam u neodvojivoj zajednici sa svojom organskom Glavom. Preko Krista, Glave, Crkva ostaje jedinstveno i neodvojivo sveopće tijelo. Sve što crkveno tijelo čini podređeno je i sasvim zavisno od Krista, Glave. U Njemu Tijelo ostaje udruženo u vjeri, poslanju, poruci i svrsi. Ova organska zajednica potiče i duhovni rast. Isus je jedina duhovna Glava, a mi smo udovi Njegovog tijela. Apostol predstavlja Crkvu kako raste “u onome, koji je glava, Krist” (Efežanima 4,15).

George W. Brown

Tagged on: