Graeme Frauenfelder, koji je sada pedesetšestogodišnjak, sve do svoje odrasle dobi nije spoznao sebe kao žrtvu problema s mentalnim zdravljem koji zahvaća 1,8 posto australskih muškaraca i 1,7 posto žena. Pretpostavljao je da su njegovi osjećaji tipični za svako dijete. No Graemeov problem ima ime. Zove se bipolarni poremećaj, ranije poznat pod nazivom manična depresija. Bipolarni poremećaj osobit je po izmjenama ekstatičnog, maničnog raspoloženja i mračnog, depresivnog raspoloženja. Graeme je zbog toga više puta bio na bolničkom liječenju. Na sreću, sada je sposoban bolje upravljati svojim stanjem.
Prosječna dob za dijagnosticiranje bipolarnog poremećaja je oko 25 godina. Međutim, bolest često počinje u ranom djetinjstvu, kao što se to dogodilo Graemeu, iako je on nije prepoznao sve do odrasle dobi.
„Nisam se smatrano depresivnim ili bipolarnim“, kaže, „jer je to bilo moje normalno stanje. Nisam znao za drugačije. Za vrijeme predavanja iz psihologije, na studiju, upitani jesmo li ikada iskusili depresiju, ja sam jedini odgovorio da nikada nisam bio depresivan. No bilo je to u jednoj od onih godina kada sam bio maničnog raspoloženja. Osjećao sam se ushićeno i nisam se sjećao jako depresivnih faza u prošlosti“.
Sjećajući se prošlosti Graeme tek sada uviđa kako je prethodne godine imao duboka, mračna razdoblja kada je želio umrijeti. Tome je doprinijelo nasilje koje je doživio od stranih osoba u ranom djetinjstvu. U njemu se razvio duboko usađen strah koji je bio uzrok osjećaja da je svijet vrlo nesigurno mjesto. „Često sam se osjećao kao promašen slučaj“, kaže Graeme, „budući da nisam mogao činiti ono što su mnogi drugi činili u životu“.
Unatoč svemu, Graeme je našao način na koji može činiti „lijepe stvari“. Bio je to posao klauna, slučaj je htio da postane klaun, bez ikakva plana. Tu je našao svoje područje zadovoljstva. Graeme bi mogao predstavljati utjelovljenje klauna koji je iznutra tužan, a izvana se nalaze osmjesi, smijeh i boje. No, zabava, ljubav i prijateljstvo je istinski dio njega. Imao je predstave na većini kontinenata i na mnogim važnim događanjima. Uveseljavanje života drugim ljudima pomoglo mu je u održavanju vlastitog duševnog zdravlja i pružilo mu svrhovitost života.
Na njega je utjecalo nekoliko po život opasnih trauma, uključujući tu i smrt ili smrtnu ugroženost šest bliskih osoba, a sve to unutar nekoliko tjedana, prije nepune dvije godine. Sada se pita kako bi to mogla podnijeti čak i osoba najuravnoteženije osobnosti.
„Proživio sam mnoga traumatična iskustva od najranije dobi, pa sve do nedavno, tako da su ona ostavila svoje tragove na mom životu. Nedavno sam potražio pomoć koja mi je dostupna i koju si mogu priuštiti. Prolazeći kroz teška razdoblja i putujući do ozdravljenja, stekao sam mnoge darove: uvi đavnost, razumijevanje, suosjećanje i mnoge druge životne vještine.“
Zbog skrbi za ostarjele roditelje i njihovo zdravlje, a i svoje, Graeme već nekoliko godina nije imao prilike raditi kao klaun u prekomorskim zemljama. „Nedostaju mi ta iskustva i vjerujem da će doći vrijeme kada ću to opet moći raditi.“
Sjeća se kada je kao klaun dolazio u domove u Indiji u kojima su bile žene, muškarci i djeca koja su imala gubu i druge tjelesne ili mentalne nedostatke. Donosio je radost ljudima u šoku, žalosti i besposlici u izbjegličkim kampovima nakon potresa u Kini. Volontirao je s mjesnim djelatnikom za kreativni razvoj u afričkim selima i uveseljavao djecu u Kambodži.
Jedan od Graemeovih najomiljenijih navoda jesu riječi Howarda Thurmana, koji je bio mentor dr. Martinu Lutheru Kingu. „Ne pitaj se što je svijetu potrebno. Pitaj se što tebe oživljava, pa idi i to čini. Jer svijetu su potrebni ljudi koji su oživjeli.“
Razmišljajući o tome Graeme kaže „depresija se događa djelomično i zbog toga što zanemarujemo dijelove sebe, pokušavajući se uklopiti. Pokoravanje očekivanjima prijatelja, obitelji, posla, škole, crkve i društva čini da zanemarujemo sebe. U životnim usponima i padovima suzbijamo dijelove sebe koji čine da naše srce pjeva i koji donose radost našoj duši. Kada je duši teško i kada je žalosna, tada nema dovoljno poticaja za poboljšanje.
„No sjetiti se i tražiti ono što nas oživljava djeluje ozdravljujuće i životu ponovno daje smisao. Prepoznavanje potrebe traženja onoga što nam daje i obnavlja život bilo je ključna stvar u mom ozdravljenju. Sadržana je u najdražem navodu moga oca, u Isusovim riječima koje parafrazirane glase: ‘Došao sam vam dati život, da ga imate u obilju’“ (Ivan 10,10).
Depresiju mogu uzrokovati mnogi čimbenici, no svi oni gase život. Graeme kaže da buđenje životnog duha u samome sebi predstavlja ključ ozdravljenja i oporavka. „Za svakoga je to drugačije, znam, i to nije nešto što se može nametnuti izvana. Naprotiv, to je putovanje. Depresija je bolest samoće, povlačenja i izolacije, stoga je jako teško sam pokušavati naći ozdravljenje“.
Graemeovo putovanje k ozdravljenju i oporavku započelo je kada je posegnuo za važnom i čestom potporom. Našao je mjesta i skupine za prihvaćanje, razumijevanje, ohrabrenje, ljubav i prijateljstvo. Ponekad mu je trebala sva emocionalna i tjelesna snaga koju je imao kako bi do tamo stigao, no kada je bio tamo, bilo mu je drago jer je vrijedilo truda.
Savjetnica je rekla Graemeu da će se u početku putovanje oporavka činiti vrlo sporim, teškim i beskrajno dugim – ali ga je ohrabrila da ne odustaje, jer će „radost doći. Život će se vratiti. Pronaći ćeš ono što si mislio da više nikada neće biti moguće“. „Njezine su me riječi održavale na putu. Bila je u pravu, kako sam otkrio, jer je govorila iz vlastitog iskustva.“
Ranije je Graeme tražio pomoć kada bi bio u lošem stanju. Iskusio bi malo ozdravljenja i vratio bi se životu. No s vremenom bi stvari ponovno krenule nadolje. Vratio bi se svojim starim obrascima uspona i padova. A onda, pri nekom snažnom udarcu, ili nizu udaraca, on bi pao. Naučio je da treba biti na cjeloživotnom putovanju trajnog ozdravljenja i oporavka kako ne bi upadao u stare obrasce, kako ne bi završio hodajući po rubu i ponovno pao. „Naučio sam da moram stalno učiti, gledati druge koji su sve to prije mene prošli, i uspjeli, i čiji životi danas napreduju i cvjetaju.“
Nedavno se Graeme prijavio u zdravstveni centar jer je primijetio da bi ponovno mogao doživjeti slom. Osjećao se pritisnut dugogodišnjom borbom s previše teških stvari nakon kojih je došla lavina trauma koja ga je pogađala jedna za drugom.
„Nisam mogao zamisliti kako stvari mogu izgledati drugačije kada se liječite“, rekao je. „Drago mi je što sam ustrajao, pa sada žanjem nagradu! Sada mogu reći: Život je lijep! Iz iskustva isto tako mogu reći da život može biti težak i nepravedan, ali uvijek postoji izlaz. Najvažnija pouka za mene nije bila „izdržati“ već „posegnuti“. „Iznenađen sam koliko mi je bolje. Znam da mi preostaje još učenja, liječenja i rasta dok pronalazim sredstva koja su mi potrebna za životno putovanje prema procvatu i napretku.“
Osam stvari koje sam naučio oporavljajući se od depresije:
- Potražite pomoć što prije Tražite pomoć prije no što vam bude jako teško. Ne čekajte dok ne dođete do ruba, jer tada stvari postanu tako velike da vas svladaju.
- Ne pokušavajte sami izdržati Obično sami sebe pokušavamo izvući iz depresije.
- Pronađite mjesto gdje vam je dostupna stručna pomoć Tražite stručnu pomoć čim počnete tonuti.
- Budite ljubazni prema sebi Prema drugima sam ljubazan, suosjećajan i pun razumijevanja. Stručnjaci su me podsjetili da takav trebam biti i prema sebi.
- Činite sve što je potrebno Nisam prestao tražiti odgovore i pomoć. Isplati se.
- Potražite ljude koji razumiju Pokušao sam naći ljude koji će razumjeti kroz što prolazim. Razumjeti me ne može onaj tko nije prošao kroz moja iskustva. Našao sam razumijevanje kod onih koji jesu.
- Depresija je bolest usamljenosti Kada smo depresivni tada se osamimo. Tek nakon sloma, kada sam napustio centar za ozdravljenje, uvidio sam koliko se lako vratiti starim navikama. Stoga sam osigurao da se svaki dan nađem sa skupinom za potporu i budem okružen ljudima koji pružaju podršku i ohrabrenje.
- Ozdravljenje ima svoj vlastiti raspored Dopustite si odmor i spavanje, budite „neproduktivni“ i jednostavno opušteni.
Lee Dunstan