Ljudi se općenito ne vole zaustavljati. Naše društvo vidi zaustavljanje kao gubljenje vremena. Tko voli stati dok vozi? Podnosimo li zagušenja u prometu? Kada je naš mali sin očvrsnuo mislio sam da će najveći problem biti naučiti ga da hoda. Međutim, to se pokazalo kao lagan pothvat. Ono što je najteže za moju suprugu i mene bilo je naučiti ga da nas posluša kada kažemo da se zaustavi. Često sam znao i jako viknuti da stane, ali bi on i dalje nastavio svojim putem.
Isus je mnogo hodao među ljudima, od mjesta do mjesta. Ali on nije bio poznat po svojemu hodanju, već po zaustavljanju. Uglavnom ga je slijedilo veliko mnoštvo ljudi i tamo gdje bi on zastao stvorila bi se prometna gužva. Čitamo: “Uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.” (Luka 7) Možete li zamisliti taj prizor? Mnoštvo iz grada i mnoštvo koje je slijedilo Isusa. Kakva gužva! A Isus je ipak stao.
Bog je najviše zainteresiran za ljude i to je upravo ono što je potaklo Krista da se zaustavi kojim god putom išao – ljudi u potrebi. Pratimo Isusa još jednom, ovoga puta na putu u Jerihon, jedan od važnijih gradova onog vremena. Kod ulaza u grad u prašini kraj puta sjedi prosjak, slijep, bespomoćan i zaboravljen. U to je vrijeme tjelesna nesposobnost značila da svojom patnjom čovjek plaća za grijehe svojega oca ili za vlastite grijehe, tako da bi se teško tko zaustavio i pomogao.
Slijepi je prosjak toliko dugo bio kod gradskog ulaza da su mu bili poznati svi zvukovi ulice. Toga je dana čuo nešto neobično. Upitao je što je to i dobio odgovor da Isus prolazi. On je već čuo za to ime. Navodno prijatelj grešnika i siromašnih. Pomislio je da bi Isus i njemu mogao pomoći. Povikao je:
“Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!” Ljudi iz mnoštva su pokušali stišati ga, ali je on bio uporan u svojim pozivima. I tada se dogodilo. Nasred uskog prašnjavog puta, prenapučenog mnoštvom koje se tiskalo, Isus se zaustavio.
Taj tekst o Isusovu zaustavljanju na poziv slijepca mnogo mi je značio u vrijeme kad mi je majka umrla. Osjećao sam se tako usamljeno u svojoj žalosti. Dok sam išao na sprovod oko mene su hodali ljudi, automobili su prolazili, čuo se bezbrižan razgovor mnoštva, smijeh, glazba. Svijet je išao kao da se ništa nije dogodilo, a u mome je malom svijetu sve stalo. Za sve ostale zapravo se ništa i nije dogodilo. Samo sam ja bio pogođen teškom tugom i zaustavljen u pokretu života. Tada sam pomislio kako u ovakvim situacijama i Isus obično zastane. Osjetio sam njegovu ljubav prema meni.
Na samome sprovodu, u trenutku opraštanja od moje majke, znao sam da je toga dana Isus stao za mene i dao mi obećanje da će je jednoga dana uskrsnuti.
Pogledajmo još jednom što se događa kada Isus zastane zbog čovjeka. Posljednja postaja na kraju njegova djelovanja – Golgota. Isus je grubo razapet i umire na drvenome rimskom križu. U agoniji je zbog toga što su ga od Boga razdvojili naši grijesi. Jedan od razbojnika razapetih s njime doživljava pokajanje i vjerom se predaje Kristu. Tada Isus opet zastaje zbog čovjeka i obećava mu vječni život.
Razmislite samo kakve se sve samo promjene događaju kada Isus Krist zastane zbog čovjeka u potrebi. Za njega tada ništa drugo nije važno samo osoba koja pati. Zamislite kakva se promjena može dogoditi i vama kada pozovete Krista da zastane zbog vas. Oplemenite svoj duhovni život čvrstom vjerom i pozovite ga. On će zaustaviti sve, ma kakva prometna gužva oko njega nastala ili ma kakav posao radio, samo da bi vas saslušao i pomogao kako najbolje može.
Tito Correa