„Jer je krv ono što ispašta za život.“ (Levitski zakonik 17,11)
Krist je Janje koje je zaklano od postanka svijeta. Mnogima je bilo tajna zašto se u Starom zavjetu zahtijevalo tako mnogo žrtava, zašto je tako mnogo krvavih žrtava bilo položeno na žrtvenik. Međutim, velika istina koja je morala biti uzdignuta pred očima ljudi, upisana u njihov um i u njihovo srce bila je da se „po Zakonu sve čisti krvlju“ (Hebrejima 9,22). Svaka krvava žrtva prikazivala je „Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta“ (Ivan 1,29).
Sam Krist je začetnik hebrejskog sustava bogoslužja koje je svojim slikama i simbolima bilo sjena duhovnih i nebeskih stvarnosti. Mi danas živimo u vremenu kada se simbol sreo sa svojim ostvarenjem u žrtvi Isusa Krista za grijehe svijeta; mi živimo u danima većeg svjetla, a opet, kako su rijetki ljudi koji imaju koristi od velike i važne istine da je Krist prinio dovoljnu žrtvu za sve! Ono što je pravednost zahtijevala, Krist je učinio kada je žrtvovao sebe, i „kako ćemo joj izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje“? (Hebrejima 2,3) Svi oni koji odbace dar života, ostat će bez izgovora.
Hvala Bogu što Onaj koji je prolio svoju krv za nas i dalje živi pozivajući se na nju, što i dalje živi da može posredovati za svaku dušu koja Ga primi. „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.“ (1. Ivanova 1,9) Krv Isusa Krista čisti nas od svakog grijeha. Ona govori glasnije od krvi Abelove, jer Krist uvijek živi da može posredovati za nas. Uvijek imajmo pred očima djelotvornost Kristove krvi. Ova krv koja čisti i daje život, ako je prihvatimo živom vjerom, naša je jedina nada.
Trebali bismo sve više cijeniti njezinu neopisivu vrijednost, jer ona govori u našu korist jedino ako vjerom prihvatimo njezine zasluge čuvajući čistu savjest i imajući mir s Bogom.
Ova krv oprosta, nerazdruživo povezana s uskrsnućem i životom našega Otkupitelja, simbolički je prikazana kao neprekidna matica koja teče od Božjeg prijestolja kao rijeka života. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)