„Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio.“ (Hebrejima 4,15)
Krist je postizao svoje pobjede i bio poslušan kao ljudsko biće. Mi činimo mnoge pogreške kada svoje zaključke donosimo na temelju svojih pogrešnih pogleda na ljudsku narav našega Gospodina. Kada Njegovoj ljudskoj naravi pridajemo silu koju čovjek ne može imati u svojim sukobima sa Sotonom, mi rušimo savršenstvo Njegove ljudskosti, Njegove uračunate milosti i sile koju daje svima koji Ga primaju vjerom.
Kristova poslušnost Ocu bila je ista poslušnost kakva se zahtijeva od čovjeka. Čovjek ne može svladati sotonske kušnje bez božanske sile koja se sjedinjuje sa svojim oruđem. Tako je bilo i s Isusom Kristom; On se hvatao za božansku silu.
On nije došao na našu Zemlju da kao neki manji Bog bude poslušan većem, već da kao čovjek bude poslušan Božjem svetom zakonu i na taj način da nam postane uzor. Gospodin Isus je došao na naš svijet ne zato da pokaže što Bog može učiniti, već što čovjek može učiniti kada vjeruje da mu Božja sila može pomoći u svakoj nevolji. Čovjek treba vjerom postati sudionik božanske naravi i pobijediti svaku kušnju kojoj je izložen.
Gospodin sada zahtijeva da svaki Adamov sin i svaka njegova kći vjerom u Isusa Krista služi Njemu u ljudskoj naravi kakvu sada imamo. Gospodin Isus Krist je premostio provaliju koju je stvorio grijeh. On je povezao Zemlju s Nebom, ograničenog čovjeka s neograničenim Bogom. Isus, Otkupitelj svijeta, mogao je držati Božje zapovijedi na isti način na koji ih ljudski rod može držati.
Mi ne trebamo služiti Bogu kao da nismo ljudska bića, već Mu trebamo služiti u naravi koju imamo, u naravi koju je Božji Sin otkupio; zahvaljujući Kristovoj pravednosti, mi ćemo stajati pred Bogom pomilovani, kao da nikada nismo ni sagriješili. Ljudska narav Božjega Sina znači sve za nas. To je zlatni lanac koji našu dušu povezuje s Kristom i preko Krista s Ocem. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)