Sylvia Renz
”Radost je izjava ljubavi životu”, pisao je Balling, a Lav Tolskoj je dopunio: ”Život ne može imati drugog cilja do sreće, radosti. Samo ovaj cilj – radost – potpuno je dostojan života. Odricanje, križ, predaja života, sve za radost.” (Dnevnik 1892.) Obojica mi govore iz duše. Ja sam izuzetna pobornica radosti. Još od malena. Bilo da se radi o nasljeđivanju, odgoju ili posebnoj milosti – pripadam vrsti ljudi koje je Bernard Shaw imao na umu kad je pisao: ”Silna je sreća kad se čovjek osjeća sposoban radovati se.”
Izvori radosti
Radost možemo crpiti iz različitih izvora. Bog se za njih obilno postarao. Jedna od crpki za punjenje spremnika radosti za nas je godišnji odmor na jugu Italije. Naš šator se onda nalazi sasvim uz more. Ljepota tog kraja pobuđuje našu unutrašnjost, raduje nas i omogućuje da se divimo Stvoritelji. Uživamo u toploti sunca, zahvalno udišemo kisikom bogat morski zrak i radujemo se svakog podneva blagom mirisu smole koji dolazi od pinija. Glazba valova koji udaraju o stijene, nailazak plime, tiho šaptanje povjetarca u krošnjama eukaliptusa odmaraju nas. A kad je olujno vrijeme i kad naleti vjetra lamataju našim šatorskim krilom i kad tlo počinje podrhtavati, divimo se snazi vjetra i ne umaramo se promatrajući udaranje valova o stijene. Dani i sati za promatranje, razmišljanje, šetanje, plivanje, čitanje, razgovor međusobno i s poznanicima koje stalno susrećemo u kampu; jedenje bez vremenskog pritiska, aroma zrelih talijanskih rajčica koje se rastapaju na jeziku ili zagristi u breskvu tako da za doručkom sok prska po cijelom stolu – djelić raja. Isus je rekao: ”Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” (Iv 10,10)
Šokantna vijest
I prošlog ljeta smo podigli šator na našem omiljenom mjestu i radovali se prekrasnu pogledu. Prvi tjedan odmora skoro je prošao kad nas je iz sna trgnuo glas noćnog čuvara: ”Molim Renz doći na recepciju. Vaša djeca telefoniraju. Hoće razgovarati s vama.” Da, uzdišemo, svake godine isto. Naša odrasla djeca žele našu ”idilu godišnjeg odmora” malo potaknuti tako što nas prvo uspaniče takvim noćnim pozivom, a onda traže samo gdje je aparat za pravljenje sira ili ključ od garaže. Tražimo mobitel, nakon nekog vremena nalazimo mjesto gdje imamo signal, a onda kao grom iz vedra neba riječi naše najmlađe: ”Imam rak.” Zvjezdano nebo iznad mene treperi kao neurotični monitor, sve se vrti. … Kad opet dođemo do daha, mucamo bezvezne riječi koje ne mogu utješiti. Željeli bismo biti tamo, zagrliti svoju kćer, s njom plakati. Ali ona kaže: ”Ostanite gdje jeste. Ne želim vas sada pored sebe. Trebam vremena za sebe samu, moram prvo sama s tim izići na kraj. A vama je potreban odmor. Dođite tek kad vas pozovem.” Mobitel šuti. Zvijezde još uvijek trepere, more šumi izdaleka. Prva od mnogih besanih noći je upola prošla. … Kako se uz takvu strašnu vijest može uživati u godišnjem odmoru? Smijemo li uopće? Možemo li? Iznenađujuća poruka: Možemo i trebamo! Isprva smo to smatrali nemogućim. A onda smo osjetili prekrasnu utjehu u ljepoti prirode. Primijetili smo kako je tona brige i tuge za mnogo kilograma postala lakša, ako je začinimo s velikom porcijom radosti. More je još uvijek bilo isto, veličanstveno široko i duboko kao što je Božja spremnost na praštanje. Isto nebo se s nedirnutim plavetnilom širilo iznad nas i podsjećalo nas na Božju dobrotu koju nam svakog jutra ponovno iskazuje. Kao svakog novog dana okupljali su se talijanski vrapci na našem šatoru i čekali na mrvice kruha s našeg stola. I mi smo znali: U svakom času, u svakoj minuti možemo Bogu izliti svoje teško srce. On je tu. On je dobar prema nama. Ništa ne može promijeniti činjenicu da smo Njegova djeca koju ljubi i vodi. I kroz duboke doline. I kroz jad, žalost i bol.
”Radost Jahvina vaša je jakost”
Nehemija, veliki reformator židovskog naroda, ohrabrio je svoje tužne i nesretne zemljake, koji su dršćući čučali na kiši i plakali, riječima: ”Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.” (Neh 8,10) Jesu li trebali potisnuti svoj jad? Otupjeti bol? To ne bi bilo pravo rješenje. A ipak ”ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje…” (Redak 12) Shvatili su da su – kao i svakog dana – bili Božje vlasništvo, zaklonjeni u njegovoj ruci, da ih On voli i želi imati. Nakon što su nakon dužeg misionarskog putovanja oduševljeno pričali o svojim dostignućima, Isus je svojim učenicima rekao. ”Radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.” (Lk 10,20) Ovdje je riječ o radosti koja je neovisna o vanjskim životnim prilikama. Ova radost raste u nama kad u svojim mislima damo mjesta Svetomu Duhu. To je Njegova oznaka, Njegov dar, kad nastava u nama. I u Njemu imamo izvor radosti koji ne presušuje. I u tuzi i boli možemo se tamo povući i iz Njegove nazočnosti crpiti novo pouzdanje, nadu i radost.
Bezbrojni razlozi za zahvalnost
Ali on nam poklanja i sasvim jednostavne i svakodnevne nositelje radosti. Usklađene boje, oblici koji nam se obraćaju, miris nekog cvijeta, topli pijesak pod nogama, jutarnja pjesma kosa, miris ružmarina na krumpirima iz pećnice, komadić čokolade koja se rastapa na jeziku, vjetar koji mrsi kosu. …Ima toliko razloga zahvaliti za život što nam ga Bog poklanja. A onda i drugi ljudi koje cijenimo, poštujemo, kojima se divimo, koje otkrivamo, kojima se čudimo – Isus se često radovao ljudima oko sebe. Nama se Nijemcima predbacuje da smo poznati po tome što smo zanovijetanje pretvorili u umijeće, jer svemu i svakomu imamo što prigovoriti. Time si zatvaramo jednostavan pristup radosti. Mogli bismo mnogo zadovoljnije i sretnije živjeti kad bismo članove svoje obitelji i prijatelje počeli smatrati ”poklonima”: ”Dobar si!”; ”Kako mi je drago što te imam!’;’ ”Ne mogu te se nagledati!”; ”Tako rado ti slušam glas.”… Kad nam neki uzvraćaju simpatijom i suradnjom, to je još više razlog za radost i zahvaljivanje. …
Napuniti glavu vedrim stvarima
I glazba nam može unijeti radost u srce. Čak nas i tužna melodija može utješiti, jer osjećamo da smo shvaćeni pa smo tako malo slobodniji od onoga što nas pritiskuje. Kretanje na svježem zraku olakšava disanje i uklanja pritisak i teret briga. Mnogo voća i povrća, mnogo vode i dovoljno sna – sve to potiče radosni i pouzdanja pun odnos prema životu. Biti kreativan, ostvarivati ideje, eksperimentirati, nešto novo probati – kakve mogućnosti za radost! A drugima priskočiti i pomoći dok im oči ne počnu sijati – to pruža trajniju sreću od kupnje mnoštva sitnica. U popisu donositelja radosti ne smije manjkati ni humor. Pritom ne mislim da gluparenje, nego na otkrivanje fine komike skrivene u mnogim životnim situacijama. Srdačno se smijati, i onda kad nam voda seže do grla, u prvi mah može zvučati nerazumno, ali ako pažljivo pogledamo, u Bibliji ćemo naići na tragove humora, čak i ironije. Smijeh opušta napete mišiće i umanjuje pritisak što ga osjećamo na duši. Smijeh je zbilja prekrasni poklon. I ako se dogodi da nam jednog dana svi ovi donositelji radosti više nisu dostupni, jer se nalazimo u nekoj bezizlaznoj situaciji kao što je u ono vrijeme Pavao bio u vlažnoj, pljesnivoj tamnici, još uvijek nam ostaju uspomene na osunčane dane i osvježavajuću radost. I spoznaja: Bog me ljubi. Bog je uz mene. Zato nam Pavao savjetuje da razmišljamo o onome što je dobro i lijepo, da svoje misli napunimo vedrim i uzvišenim slikama (vidi Fil 4,8). To pomaže radosti čak i onda kad se suočimo sa smrću. Pavao nam je primjerom pokazao kako se jad, strah, briga i tuga mogu zaustaviti i olakšati pouzdanjem u Boga, predanošću i radošću. I mi smo ustanovili: kod nas to uspijeva. Dakle, probajte! Radujte se!
]]>