Nisam sigurna kada, gdje i zašto sam počela, pa ni kako sam počela. To me samo podsvjesno obuzelo. Sve što sam znala jest da su igre na mobitelu postale moja odabrana droga – i ona je rješavala sve moje probleme. Ozbiljno. Nije bilo bitno koliko je loš bio moj dan ako sam imala priliku zaigrati igru Words with Friends… bilo da sam pobijedila ili izgubila, osjećala sam se dobro. Nisam se više brinula ni za koji problem u tom trenutku, a čak mi nije bilo potrebno ni ljudsko društvo. Čim sam mogla zaigrati svoju igru s „prijateljima“, osjećala sam se dobro. Words with Friends je online igra za dvoje u isto vrijeme. Cilj igre je smisliti što više riječi. To nije igra za novac ni igra na sreću.
Nemojte me krivo shvatiti… Nisam neka asocijalna osoba koja nema potrebu za prijateljstvom s drugima. Naprotiv, osoba sam s velikom potrebom za odnosima s drugima. Odgojila sam tri dječaka, tako da znam što to znači imati djecu u svojoj kući gotovo stalno, a kasnije i tinejdžere. Bilo je predivno. A tada sam odjednom ostala sama.
Ja, osoba koja je živjela svoju rutinu brinući se za obitelj više od 20 godina, najednom sama. Taj oblik usamljenosti može biti vrlo bolan i zbunjujuć. Što je veća potreba, to je veći rizik od pogrešnih koraka i bolnih posljedica. Dakle, nakon što sam shvatila da život može biti bolan, trenutak kada sam otkrila igre na mobitelu došao je poput poklona s neba. To mi je noću i vikendom postalo prijateljskom navikom.
Postala sam ovisnica.
Ali ja sam kršćanka.
Ne trebam se osjećati usamljeno… Uvijek mogu razgovarati s Bogom o tome. Naša djeca nisu tu zato da bi zauvijek ostala s nama. Mi im trebamo pomoći da postanu samostalni, korisni članovi društva. Oni nas i trebaju napustiti. Kako se suočiti s tim? Jedna igra na mobitelu, dva ili više noćnih sati igrajući igru sa slučajnim ljudima koje možda nikada nećemo sresti – sve se to činilo bezazlenim. Nema vrijeđanja, nema odbacivanja, nema rizika ili izdaje. Nema ničega od toga. Potpuno je bezopasno.
U svojoj želji da prebivam u Kristu morat ću promijeniti svoj način razmišljanja. Moram biti pažljiva. Igranje igre s riječima na mobitelu je vrlo bezazleno. To nije „grijeh“, nije čak ni kušnja. Kod mene je počelo samo kao nešto što će popuniti moje vrijeme. Ali opasnost leži u tome da bilo što što može odvojiti vaš um od Krista, što može zamijeniti ono što jedino On može dati, postaje idol. Povratak je vrlo jednostavan, ali zahtijeva disciplinu. Više se nije dogodilo da sam trošila dva ili više noćnih sati i bezbrojne vikende igrajući igru sa slučajnim ljudima. Umjesto toga ulažem u provođenje vremena i brojnih vikenda s Onim s kojim se planiram sresti jednoga dana.
Ako se mučite kao što sam se ja mučila, možda će vam stvaranje rutine pomoći da uspostavite komunikaciju s Bogom. Moja rutina izgleda približno ovako:
1. Molitva.
2. Čitanje Biblije ujutro najmanje 30 minuta.
3. Posao, škola i ostale dnevne aktivnosti koje treba
odraditi.
4. Vrijeme za odmor.
5. Čitanje Biblije uvečer najmanje 30 minuta.
6. Molitva.
7. Spavanje.
Martin Luther je jednom rekao: „Biti kršćanin bez molitve je jednako nemoguće kao ostati živ bez disanja.”
Čitanje Biblije i molitva su meni važni. Iskustvo me naučilo da kada učinim molitvu prioritetom, posebna veza između mene i Boga jača, a to što volim čitati i pisati bilješke izvrsno mi pomaže da objedinim molitvu i čitanje Biblije. Kada to činim, osjećam se puno bliže Bogu. Bog će nam uvijek govoriti na načine koji ne samo da nas mijenjanju iznutra prema van nego nam također daju bolju spoznaju o tome tko mi zapravo jesmo i što nama upravlja.
Maria Manderson