Leo Ranzolin
Bilo mi je četrnaest godina kada sam imao prvi susret s Božjom Riječju. Nikada prije nisam vidio Sveto pismo. Još se sjećam radosti i oduševljenja što smo ih moja majka i ja osjećali kada se ta čudesna knjiga pojavila u našem domu. Odmah se uspostavio odnos ljubavi s Božjom Riječju i njenim autorom. Takvo je veselje bilo čitati je, istraživati, proučavati. Subotom sam poslijepodne sate provodio u pregledavanju njenih divnih priča, poruka i obećanja o sigurnosti što su hranile moju novu vjeru.
Mogu se usporediti s Jeremijom, kada kaže: “Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad vojskama.” (Jr 15,16)
Kršćani trebaju tražiti Riječ
Neki prijevodi Biblije donose misao da se Božja Riječ kao skriveno blago mora pronaći. Čovjek mora naći mnogocjene dragulje Riječi jedino dubokim kopanjem. Običan pogled na mjesto gdje su ametisti neće otkriti skupe dragulje. Da bi se došlo do tih kristala, valja kopati. U svojim domovima i knjižnicama možemo imati mnogo Svetih pisama, ali nam ona nikada neće donijeti radost ako ih ne budemo otvarali i marljivo proučavali…
Proučavanje Božje Riječi je conditio sine qua non – nešto bez čega se u kršćanskom životu ne može. Proučavati treba s molitvom i razmišljanjem. Gospod je autor i moramo uspostaviti vezu s Njim da bi uz pomoć svoga Duha On mogao komunicirati s nama, izliti svoja dragocjena obećanja i dati nam sigurnost koja nam je potrebna da bismo se suočili sa životom znajući da je On uz nas.
Evo svjedočanstva slijepe Helen Keller, jedne od najpoznatijih kršćanki ovoga stoljeća. Nakon što joj je Američko biblijsko društvo poslalo primjerak novoga Svetog pisma na brajici u dvadeset knjiga, ona je rekla: “Sjedim pored njih i milujem ih s ljubavlju ispunjenom ponosom. Četrdeset godina već ljubim Božju Riječ. Pod svojim rakama osjećam s posebom zahvalnošću blagoslovljene stranice poput štapa i palice koji će održati čvrstim moje korake kroz dolinu sjene malodušnosti i svjetske nevolje. Doista je Biblija – učenje našeg Spasitelja – jedini put iz mraka.” (Navedeno u 3000 ilustracija W. B. Knighta, str. 40)
Kršćani se trebaju hraniti Riječju
Tako je tužno vidjeti ljude koji umiru od gladi. Počesto gledamo na svojim ekranima ili čitamo u novinama izvješća o tjelesnoj gladi i gladovanju. Međutim, najveća tragedija svijeta jest duhovna glad. Hošea je zapisao: “Moj narod gine: nema znanja.” (Hoš 4,6)
To se čini proturječnim. Budući da u razvijenim državama ima obilje hrane i da je naveliko bacaju, ljudi ne bi smjeli gladovati gdje god bili. Sve što treba učiniti jest dati tu hranu onima koji je nemaju. Zašto je to tako teško?
Istu stvar možemo primijeniti i na duhovno područje. Toliko ljudi umire bez znanja o Isusu Kristu, a mi imamo kruh života, Isusa Krista. Kao kršćani mi se moramo sučeliti s odgovornošću dijeljenja te hrane s onima koji umiru od duhovne gladi.
Kad sam jednoga dana kopao u vrtu, na scenu je stupio krasan crvendać. Nakon nekog vremena uočio sam da me slijedi. Činilo se da se ne boji, već samo uživa što sam mu priskrbio takvo obilje hrane. Mislim da bismo kao kršćani morali otvarati Božju Riječ i omogućiti drugima da se njome hrane. Poput moga malog prijatelja crvendaća, oni će doživljavati radost i zadovoljstvo.
Značajan vid proučavanja Božje Riječi je taj da se ona, kao i kruh, mora prožvakati i probaviti. Zato bismo je morali proučavati vrlo brižljivo, raščlanjujući svaki tekst, raspravljajući o njemu s drugima i razmišljajući o njemu, da bi doista mogao promijeniti naš život.
Mnogima od nas je poznata očaravajuća priča o pobuni na Bountvju, britanskome brodu što je godine 1787. plovio iz Engleske u Južno more s dobronamjernim poslanstvom. Nakon što su se podulje zadržali na Tahitiju, mornari su se pobunili i kapetana Williama Bligha spustili u more u malome čamcu. Zahvaljujući čudu on je preživio, vratio se u Englesku i zatim poveo ekspediciju koja je uhvatila četrnaestoricu od pobunjenika.
Međutim, mala je devetočlana skupina uspjela stići na otok Pitcairn. Kad su na njemu stali proizvoditi alkoholna pića, otok je postao jadnim mjestom na kojem su se svakodnevno odigravale pijanke i ubojstva. Preživio je jedan jedini muškarac, Alexander Smith (koji je kasnije promijenio ime u John Adams) u društvu jedanaest žena i dvadeset i troje djece. A tada se zbilo čudo. Medu stvarima nekoga mrtvog mornara Adams je pronašao Sveto pismo. Dok je čitao i proučavao tu divnu knjigu i učio iz nje žene i djecu, dogodila se promjena. Kad su kasnije pronašli otok, utvrdilo se da na njemu u miru i blagostanju živi pobožna skupina ljudi…
Kršćani nalaze u Riječi radost
Kad pogledamo dublje u iskustvo proroka Jeremije, shvatit ćemo da je unatoč tome što je poznat kao prorok koji plače poradi tolikih neugodnih situacija našao radost kada je pronašao i “jeo” Božju Riječ.
Bez društva žene i odbačen od strane vlastitoga naroda, prorok je našao utjehu u Božjoj Riječi. Tako je možemo naći i mi. Isusova želja za njegove sljedbenike izražena je u Ivanu 15,11: “Da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna.”
Oswald Chambers kaže: “Isusova je radost bila potpuno predanje i žrtva njegovu Ocu, radost što čini ono što ga je Otac poslao činiti… Prva stvar što će spriječiti ovu radost jest sitničava razdraženost rješavanja prilika. ‘Brige ovoga svijeta,’ rekao je Isus, ‘ugušit će Božju riječ.'” (My Utmostfor His Highest, str. 244)
Psalmist kaže: “Naredbe su Gospodinove pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodinova svijetla, prosvjetljuje oči.” (Ps 19,8 Daničić) “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Ps 119,105)
Pavao nam pak daje dobar razlog zbog kojega trebamo imati Riječ u svojim srcima: “Neka riječ Kristova obilno stanuje u vama! Poučavajte i opominjite jedan drugoga sa svom mudrošću! Na poticaj milosti pjevajte Bogu u svojim srcima psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama.” (Kol 3,16)
Ivan 1,1 još jednom upućuje na izvor Riječi: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga.” Poziv je da dopustimo Riječi živjeti u nama. Kad je Krist dio našega života, imat ćemo volju za životom i neograničenu energiju za službu drugima i daljnje istraživanje njegove Riječi.