Psihologija jasno ukazuje da je najveća i najhitnija potreba svakog ljudskog bića da bude voljeno i prihvaćeno. Sve drugo u životu ovisi o tome kako je ova velika potreba zadovoljena.
Sam Bog je usadio u srca svih ljudi ovu duboku želju i potrebu za ljubavlju i druženjem. To je ustvari Božji sveobuhvatni dar Njegovoj djeci. Neosporna je činjenica da on postoji čak i u životu najokorjelijih osoba, čak i onih koji misle da su sami sebi dovoljni.
Krist je, u času svoje agonije i iskušenja u Getsemaniji, čeznuo za suosjećanjem svojih učenika. Želio je da netko bude kraj Njega, da se brine za Njega, da Ga razumije. Na žalost, nije bilo nijednoga.
Samostalan i odlučan, apostol Pavao je često žudio za suosjećanjem i prijateljstvom, kad je obavljajući pionirski rad za Boga, bio pritisnut poteškoćama i osamljenošću.
Bog je u sve nas usadio snažnu želju da budemo voljeni. Otac je tako omogućio i svoj ulazak u naš život.
Tko god traži Boga, čini to zato da zadovolji svoju vlastitu potrebu za ljubavlju i prihvaćanjem. U skladu s ovom istinom Otac sve ljude privlači k Sebi.
Ovo je i temelj na kojemu kršćani moraju zasnovati sve svoje napore da carstvo Božje uspostave u srcima svojih prijatelja. Svi koji dožive da budu spašeni, bit će to zahvaljujući ljubavi. A ljubav počinje u Bogu: “Ljubim te ljubavlju vječnom, zatoti jednako činim milost.” (Jeremija 31,3)
Samo ljubav može porušiti prepreke. Samo ljubav otvara vrata ljudskih srca za istinu, jer ona ispunjava njihovu najveću potrebu. Svakom ljudskom biću “potrebno je mnogo ljubavi”!
Bog ima dovoljno ljubavi da zadovolji sve potrebe svijeta koji je toliko želi. Bog ima dovoljno da je svakome daruje u izobilju.
Postoji samo jedan problem.
Ljubav nije stvarna – ona nema svoju vrijednost – ako se ne pokaže. Iz razloga poznatom samo Njemu Bog je učinio da u pokazivanju svoje ljubavi ovisi o svom narodu. On svoje dragocjeno blago stavlja u zemaljske sudove. Izabrao je ljudska bića da prenose Njegove blagoslove svijetu. Njegova slava treba svijetliti kroz njih i rastjerati tamu grijeha. Bog želi da ljudska bića pomognu grešnicima, onima kojima je potrebna služba ljubavi, i da ih vode k Njemu.
Bog želi da čovjek postane posrednik, prenosilac topline i ljubavi svijetu. “Vidjelo je Gospodnje duša čovječja.” (Izreke 20,27)
Doista je tragično što je toliko puta Božji narod propustio izvršiti svoju jedinstvenu, Bogom danu ulogu. Žalosno je što je tako često propuštao pokazati Božju ljubav. Sebičnost i hladnoća gotovo su ugasili plamen ljubavi. Neki koji tvrde da su kršćani, zaboravili su kako Bog od njih očekuje da predstavljaju Krista.
Što znači predstavljati Krista? To znači otkrivati Božju ljubav ljudima kao što je to Krist činio. To je bila sila koja je sve ljude privlačila k Njemu. Izraz ljubavi na Njegovom licu, ljepota Njegovog karaktera koja se mogla zapaziti u izrazu lica i tonu glasa privlačila je sve koji još nisu bili ogrezli u nevjerstvu.
Bezgranična Božja ljubav bila je omiljeni predmet Kristova kazivanja. On je govorio o njoj, otkrivao je Svojim životom, On sam bio je Ljubav. Kristov posebni dar ljudima, bila je ta izuzetna mogućnost promatranja stvarne Božje prirode. Objavljivanje te žive istine, u kojoj se otkrila Očeva želja da zadovolji najveću čovjekovu potrebu, bila je i svrha Njegovog dolaska na Zemlju.
To dragocjeno priznanje Boga, ta ljubav doživljena s Bogom, veliki je dar povjeren Božjem narodu. Bog želi da ga podijelimo sa svijetom.
Douglas Cooper