„Ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni roblja nit ikoje žive duše.“ (Otkrivenje 18,13)
Kako se mogu kupovati i prodavati ljudska tijela i duše, onako kao što je to činio Babilon? Što je uopće duša? Hebrejska biblijska filozofija ne pravi razliku između tijela i duše. Za razliku od antičkih Grka, koji su mislili kako duša može postojati neovisno od tijela, Biblija govori o čovjeku kao jedinstvenoj cjelini.
Phineas Cage je bio uspješan i sposoban građevinski radnik 1848. godine. A onda je neočekivana eksplozija na poslu učinila da mu željezna šipka probije čelo i izađe na gornjoj strani lubanje. Zadivljuje činjenica da je ne samo preživio povredu, već je proglašen potpuno tjelesno zdravim nakon svega dva mjeseca. Međutim, nije se bio u stanju vratiti na posao. Nesreća je potpuno promijenila njegovu osobnost. Njegovi su postupci postali nasumični i potpuno nepredvidljivi. Nikada niste mogli znati što će učiniti. Oštećenje koje tkivo mozga, ipak, pretrpjelo je potpuno promijenilo njegovu dušu, njegovu osobnost.
Ovakve priče potvrđuju biblijsko gledište o duši. Osnovno značenje pojma “duša” je cjelokupna osoba: tijelo, um, emocije i duh. Kao i prilikom stvaranja čovjeka, Biblija cijelog čovjeka naziva “živa duša” (Postanak 2,7). Kada suprotstavlja tijelo i dušu, Biblija kao u Otkrivenju 18,13 posebno naglašava mentalnu, emotivnu i duhovnu stranu cijele osobe. Jedno je kontrolirati ljudsko tijelo, kao što se događalo u vrijeme postojanja ropstva. Ropstvo ima vlast upravljati čovjekovim tijelom, ali ne može vladati njegovim umom i srcem. Moć Babilona nadmašuje moć ropstva. On upravlja cijelom osobom. Prema tome, Babilon je opasniji od trgovaca robljem – Babilon trguje “živim dušama”.
Upravo zato je Isus rekao: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.“ (Matej 10,28) Onaj o kome je Isus govorio je Bog. Babilon u Otkrivenju 18. glavi preuzima ulogu sličnu Božjoj, i to je dio velike prijevare tijekom vremena posljetka. Mi se ne trebamo pokoravati nijednoj sili osim Božjoj. Tlačitelji nas mogu pokušavati primoravati, ali mi možemo odbiti vjernost. Mi smo građani drugog kraljevstva, kraljevstva koje će na kraju pobijediti.
Gospode, moj svakodnevni život ponekad izgleda kao da se potpuno otrgao mojoj vlasti. Želim zato prihvatiti Tvoju vladavinu u svom životu, bez obzira kako ću se osjećati. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)