„I trgovci zemaljski plaču nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne kupuje: ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora; ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni roblja nit ikoje žive duše. Voće za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti – ne, nema ga više!“ (Otkrivenje 18,11-14)
Iako danas raskoš znači ljudima isto toliko kao i nekada, ova nam lista izgleda strana. Kada je Bog otkrio sebe apostolu Ivanu, progovorio mu je jezikom njegovog vremena i mjesta.
Prije skoro tridesetak godina primio sam paket od pastora, nazovimo ga George, koga sam veoma poštovao. U paketu je bilo pismo koje je tražilo od mene čitanje priloženih bilješki, koje su se odnosile na najteže dijelove Knjige otkrivenja. Želio je da ocijenim njegove misli. Nakon nekoliko večeri prevrtao sam se u svojoj postelji, nesposoban naći mir. Odlučio sam ustati, otići u suprotan dio stana i proučiti Georgeove bilješke.
Jasnoća i vatrenost njegovog izlaganja su me oduševili. Međutim, iz nekog razloga on je ponešto vidio u svakom simbolu i u svakom stihu što su moja istraživanja negirala. Izgledalo mi je kao zbrajanje niza nula vjerujući kako će se dobiti nešto vrijedno. Odlučio sam otvoreno porazgovarati s njim.
Dopisivanje je pokazalo da se ni u čemu ne slažemo. Konačno, shvatio sam što se događa. Ja sam čitao Knjigu otkrivenja kao da je napisana krajem prvog stoljeća. On ju je čitao kao da je nastala oko 1990. godine! George je pisao kao da je apostol Ivan bio upoznat s djelima suvremenih religijskih pisaca. On je na Knjigu otkrivenja gledao kao da je Ivan i dan danas živ i preko nje govori neposredno o pitanjima koja u današnjem svijetu pokreću neke kršćane.
Stvarnost nam svjedoči da apostol Ivan svoju knjigu nije napisao danas, pa ni u prošlom stoljeću. On ju je napisao u prvom stoljeću, ona se snažna obraća ljudima toga doba i toga životnog prostora. Istina je da ona ima poruku i za nas, koji živimo u vremenu kraja svemirskog sukoba, ali čitati Apokalipsu sa svoje točke gledišta znači završiti tamo gdje si i počeo – s idejama koje si sam zamislio! Mi ćemo Božju poruku upućenu nama najbolje prepoznati, ako obratimo pažnju na njegovu poruku upućenu apostolu Ivanu.
Gospode, pomozi nam da budemo strpljivi, dok se borimo shvatiti poruke koje si uputio Ivanu. Pomozi nam da ne pretpostavljamo tako je ono što na prvi pogled vidimo upravo ono što nam Ti želiš otkriti! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)