„Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. On povika iza glasa: Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih.“ (Otkrivenje 18,1.2)
Babilon je i nešto više nego samo sila koja djeluje u vrijeme posljetka. Kao „grad veliki“ simbolično predstavlja sve zle sile koje su ikada vladale zemljom. Na grčkom jeziku tekst u Otkrivenju 17,18 glasi: da Babilon „jeste“ grad veliki koji „ima vlast“ nad kraljevima zemaljskim. Kombinacija sadašnjeg vremena i participa prezenta predstavlja jedan od najtrajnijih glagolskih izraza na grčkom jeziku. On znači da Babilon vlada trajno i bez prekida nad kraljevima zemaljskim. Babilonski principi se kriju iza svih sila u povijesti Zemlje, koje su pokušavale tlačiti i iskorištavati ljude.
Babilon može podići svoju ružnu glavu na najneočekivanijim mjestima. Izraelski je zakon zahtijevao od robovlasnika snabdijevanje svojih oslobođenih robova sredstvima kako bi uspješno mogli započeti život (Ponovljeni zakon 15,13.14). Međutim, oslobođeni robovi u Americi nikada nisu dobili obećanih „četrdeset jutara zemlje i mazgu“. Dok su sjeverne zemlje ukinule ropstvo u vrijeme Građanskog rata, oslobođeni robovi nisu postali vlasnici zemlje koja bi im omogućila status samostalnih poljoprivrednika na poljoprivrednom Jugu. Mnogi oslobođeni robovi su postali dužnici i radili kako bi otplatili svoje dugove na istim imanjima na kojima su nekada robovali.
Početkom dvadesetog stoljeća milijuni crnaca s Juga su se selili u gradove na Sjeveru, nadajući se dobiti zaposlenje i izbjeći segregaciju. Ono s čime su se tada suočili bio je novi oblik segregacije nazvane „iseljavanje bijelaca“. Kada su bijelci napuštali unutarnje dijelove grada odnosili su sa sobom i svoja sredstva, i tako stvarali pretpostavke za nastajanje gradskog crnačkog geta. Iako je ropstvo bilo ukinuto prije više od 150 godina, crnac rođen u getu automatski je gubio prednosti obrazovanja i ekonomskog stanja. Takvo stanje ima svoj korijen u svjesnim odlukama naših predaka na ekonomskom, a ne na rasnom planu.
Da li sam odgovoran za grijehe i nepravde svojih predaka? Izgleda da Biblija odgovara potvrdno (Otkrivenje 18,4-7; Matej 23,29-36). Zataškavanje učinjene nepravde zato što „mi nemamo nikakve veze s tim“ bilo bi kao da neki tim postigne gol nakon prekršaja i onda njegovi igrači kažu: „U redu, od ovog ćemo trenutka igrati pošteno!“ Kršćani moraju biti spremni nešto učiniti, ali što bi to bilo?
Naknade na rasnoj osnovi sigurno ne bi bile odgovor. Kao što se našalio jedan afroamerički pastor, John Perkins: „Mnogi siromašni crnci bi odmah kupili skupi automobil, a bogataši bi odmah dobili svoj novac natrag!“ Međutim, mi možemo uložiti svoje vrijeme i svoj novac u siromašna područja. Mi možemo pronaći načine kako osposobiti siromašne za izgrađivanje svog života.
Gospode, daj mi srce kako bih mogao vidjeti potrebe bližnjih onako kako ih Ti vidiš. Ispuni me hrabrošću i spremnošću na žrtvu kako bih zaista učinio nešto za njih. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)