Vojnici su došli noću. Zimske su kiše počele i pastiri nisu bili na poljima sa stadima da bi primijetili vojnike dok zauzimaju položaje na brežuljcima oko malog sela, te kreću naprijed. Ako su vojnici bili ljutiti, bilo je to stoga što je ova zadaća pružala vrlo malu mogućnost za pljačku. Ubijanje djece je bilo lako, no obitelji u gradiću Betlehemu, i oko njega, nisu bile bogate.
Betlehem. Mjesecima ranije pastire je na istim ovim brežuljcima iznenadilo „mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: ‘Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!’“ (Luka 2,13.14). Obećanje mira bilo je jako dobrodošlo. No, ove noći, dok su Herodovi vojnici izvršavali svoju groznu dužnost – sustavno ubijanje svih dječaka od dvije godine i mlađih, a moguće je da su među njima bili i sinovi tih istih pastira – anđeoska poruka o „miru na Zemlji“ tugujućim obiteljima u Betlehemu vjerojatno je izgledala poput neumjesne šale.
Ovo se dogodilo tijekom poznatog razdoblja Pax Romana, „Rimskog mira“, u razdoblju od 27. prije Krista do 180. po Kristu. Mir je u ovom slučaju relativan pojam, budući da su u to vrijeme mnogi vladari ubijeni ili su počinili samoubojstvo. Doista, od prvih jedanaest rimskih vladara za samo dvojicu možemo sa sigurnošću tvrditi da su umrla prirodnom smrću.
Herod Veliki, koji je naredio „ubijanje nevine dječice“ u Betlehemu i okolici, ubio je nekoliko osoba u svojoj vlastitoj obitelj za koje je mislio da bi mogle ugroziti njegovu vladavinu, uključujući tu i svoju drugu ženu Mariamnu I. Njegov sin, Herod Antipa, pogubio je Ivana Krstitelja zbog obećanja jednoj djevojci. Rimska vojska bila je uključena u više od 30 velikih bitaka tijekom ovog razdoblja „mira“, uključujući četverogodišnji rat koji je svoj vrhunac imao u razaranju Hrama u Jeruzalemu. Takav je bio „Rimski mir“. Istražujući povijest uzalud ćemo tragati za dužim razdobljima u kojima su ljudi živjeli u miru.
Mir danas?
Mir je još uvijek teško naći. Dok Rusija silom pokušava postupno progutati Ukrajinu poput pitona koji guta svoj plijen; dok ISIS/ISIL proglašuje novi kalifat, u kojemu je obezglavljivanje javni događaj; dok Boko Haram otima oko 300 djevojčica; dok je Kina sve ratobornija na Pacifiku, mir je rijetka pojava. Predsjednik Barack Obama obećao da će povući američku vojsku iz Iraka, no nakon užasne snimke obezglavljivanja dvojice američkih novinara, našao se, kako je to nazvao CNN, „u zapanjujućem zaokretu od svoje ranije politike“, pojašnjavajući zašto je sada tamo želio uposliti vojne snage.
Čak i kada pogledamo narode koji službeno nisu u ratu, vidimo prosvjede u Fergusonu, u Missouriju; izvješća o više od 1.400 silovanja u Ratherhamu, u Engleskoj; narko-kartele u Meksiku; trgovinu ljudima posvuda, te piratstvo uz obalu Somalije. Osvrćući se na prošlost, uzaludno tražimo razdoblja stvarnog mira.
Možemo razumjeti zašto je Longfellow, usred Američkog građanskog rata napisao: „I u očaju pognuo sam glavu; ‘Nema mira na Zemlji,’ rekoh; ‘Jer mržnja je jaka, ruga se pjesmi mira na Zemlji i dobroj volji među ljudima!’“
Mogli bismo anđelovu objavu mira shvatiti tako da će oni koji prihvate Krista kao svojeg Spasitelja živjeti u miru. Na žalost, potvrdu za to ne možemo naći u životima apostola. Znamo da je Herod obezglavio Jakova (Djela 12,2). Desetorica od njih, prema tradiciji, izbodeni su, razapeti, probodeni kopljima, nasmrt pretučeni, spaljeni ili su doživjeli nasilan kraj. Jedino je Ivan umro prirodnom smrću, no, ponovno prema tradiciji, bilo je to nakon što je preživio bacanje u kotao kipućeg ulja.
Sve ovo je samo opis načina na koji su završili svoje živote. Pavao opisuje svoje iskustvo: „Od Židova sam primio pet puta po trideset i devet udaraca. Triput sam bio šiban, jedanput kamenovan, triput brodolom doživio, jednu noć i jedan dan proveo na dubokom moru. Bio sam na čestim putovanjima u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće, u trudu i žeđi, u zimi i golotinji“ (2. Korinćanima 11,24-27). A njegova se cijela služba događala unutar zaštitničkog zagrljaja mirnog Rimskog Carstva! Mnogi drugi apostoli bili su izloženi opasnosti daleko izvan rimskog područja, na teritoriju današnje Rusije, Indije i Kine.
Ovo nas ne treba čuditi. Isus je upozorio svoje učenike: „Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač“ (Matej 10,34). Večer prije raspeća rekao im je: „Sjetite se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara!’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su moju riječ držali, i vašu će držati.“ (Ivan 15,20), i „U svijetu ćete imati patnju“ (Ivan 16,33).
Što je „mir na Zemlji“?
Što znači, ako uopće išta znači, anđelova objava „mira na Zemlji“? Očito, ne znači mir među narodima, ili Isus ne bi pretkazao stalne „ratove i glasine o ratovima“ (Matej 24,6). Prema onome što znamo iz Isusova učenja te iz životnih primjera apostola, ne znači ni to da će oni koji slijede Isusa živjeti u miru sa svima oko sebe. Kakva li je to onda vrsta mira? Koja mu je svrha?
Iste one noći kada je Isus upozorio svoje učenike da će se suočiti s progonom i nevoljama, rekao im je i ovo: „Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!“ (Ivan 14,27). Biblija nam pokazuje kakvu vrstu mira je Isus iskusio. Ovaj izvještaj nalazimo u četvrtom poglavlju Evanđelja po Marku.
„Uto nastade silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu da su je već napunjali. On bijaše na krmi i spavaše na jastuku. Tada ga probudiše i reknu mu: ‘Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?’ On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tišina.“ (Marko 4,37-39).
Vidite li to? Oluja je šibala valovima dok se nisu počeli prelijevati preko rubova i puniti lađicu. I tijekom svega toga – zavijanja vjetra i udaranja valova – Isus je spavao. Kada je rekao „mir svoj dajem vam“, mislio je na ovu vrstu mira. To je mir koji su anđeli objavili pastirima. I na kraju, to je jedina vrsta mira koju možemo doživjeti na ovoj Zemlji. Ako naš mir ovisi o miru među narodima, plemenima i klanovima oko nas, tada je to mir koji nam može oduzeti bilo tko od njih, u bilo kojem trenutku.
Ako naš mir ovisi o tome da nas nitko s kime dolazimo u dodir ne proganja, onda nam ga može oduzeti bilo koja sebična ili ljutita osoba. No, ako naš mir dolazi iznutra od Krista, onda nam ga nitko ne može oduzeti. Ovaj mir može posjedovati svatko. Sve što je potrebno učiniti jest osloniti se na Isusa kao našega Spasitelja. Nema drugog načina na koji bismo ga mogli iskusiti. Kao što je to rekla Ellen White: „Kristov mir – novac ga ne može kupiti, sjajan talent ga ne može zapovjediti, razum ga ne može osigurati; on je dar od Boga.“
Istodobno je Isus svoje učenike upozorio da će imati nevolje: „Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16,33).
Bit će mir na Zemlji
Evo i zadnjeg dijela. Dokle god grijeh i smrt postoje na ovome svijetu, bit će nevolje. No, dolazi vrijeme kada će ovaj svijet, sa svim svojim sukobima i patnjama, biti zamijenjen novim. Isus je apostolu Ivanu pokazao viđenje: „novo nebo i novu zemlju, jer su iščezli prvo nebo i prva zemlja“ (Otkrivenje 21,1). U ovom novom svijetu „smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe“ (redak 4). To je svijet u kojem „vuk i jagnje zajedno će pasti, lav će jesti slamu kao govedo… nitko neće činiti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj – govori Jahve“ (Izaija 65,25).
Mir na Zemlji? Da, jednoga dana uistinu će biti mir na Zemlji.
Ed Dickerson