Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Psalam 51,10)
“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)
Kako naša srca mogu postati čista? Ljudi i žene su se bavili ovim pitanjem tijekom svih stoljeća. Neki su mislili da se odgovor nalazi u odvajanju od svijeta, pa su postajali pustinjaci, redovnici, redovnice ili su se učlanjivali u neku drugu vrstu “čiste” zajednice.
Jedan od takvih asketa bio je Simeon Stylit (390.-459. poslije Krista). Simeon se prvo zakopao u zemlju do vrata i tako proveo nekoliko mjeseci. Zatim je odlučio da je za put do svetosti nužno da sjedi na vrhu dvadesetak metara visokog stupa, jer će tu biti daleko od svake kušnje. Trideset i šest godina, sve do svoje smrti, Simeon je ostao na vrhu stupa. Visoko iznad površine zemlje, mučen insektima, bavio se veoma napornom tjelovježbom. Kažu da je jednom prilikom 1244 puta uzastopno čelom dodirnuo stopalo.
Drugi su se asketski atletičari zatvarali u samice tako male da se nisu mogli ni potpuno ispružiti ni potpuno ispraviti u njima. Mnogi su se prestali kupati i nosili su odjeću od krzna, s dlakom iznutra. Za druge se priča da su se hranili pretežno travom koju su sami kosili srpovima.
Ti ljudi su očajnički pokušavali biti pravi pred Bogom. Svom svojom snagom težili su za čistim srcem.
Na nesreću, pošli su pogrešnim putem. Nisu uspjeli savladati silu grijeha u svom životu. Prorok Jeremija je dobro ocijenio ljudske mogućnosti kada je upitao: “Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite?” (Jeremija 13,23) Odgovor je očit. Mi smo doista u beznadnom stanju kada smo prepušteni sami sebi. Bez obzira što činimo, naše srce i dalje ostaje nečisto.
Naš uvodni tekst stoga ističe da samo Gospodin može očistiti ljudsko srce.
George R. Knight