Igor Lorencin
U suvremenom društvu vrijednosti su poremećene. Danas se vrijednima smatraju prolazne stvari poput mobitela, kamera, kompjutora, automobila. Riječ je o stvarima koje danas mogu stajati mnogo novca, a već sutra ih treba zamijeniti tehnološki novim i naprednijim napravama.
Ali današnji čovjek živi za njih, raduje im se, a svoj teško zarađeni novac rado troši za njihovu kupnju, ne razmišljajući da će već za godinu ili dvije u ruci imati zastarjeli proizvod koji će ponovno trebati zamijeniti novim i naprednijim, za koji će ponovno raditi i otplaćivati ga – i tako u krug.
Što je u današnjem društvu trajno, čvrsto, nepromjenjivo? Na što se čovjek danas sa sigurnošću može osloniti? Što je danas pouzdano?
Za nas kršćane Isus Krist je primjer kojega slijedimo. Je li On bio zaokupljen konzumerizmom, potrošačkim mentalitetom i jurnjavom za prolaznim vrijednostima? Ono na čemu je Isus gradio bila je Božja riječ, Biblija. Ona je za Njega bila pouzdan temelj na kojemu se isplati graditi. Po čemu znamo da je Isus stvarno cijenio i poštivao Bibliju? Već na samom početku Njegove misije Sotona Ga je došao kušati. Tom prigodom Sotona je zapravo ispitivao Kristove vrijednosti. Što je Isusu važno? Za što je spreman umrijeti? Postoji li nešto za što bi se bio spreman prodati? Sjećate li se kako je Isus odgovorio Sotoni na njegove kušnje? Isus navodi Bibliju (Matej 4,4-10). Biblija je za Isusa pouzdani temelj. Da Isus nije bio ukorijenjen u Bibliji, na ovom bi testu pao.
Kako možemo biti sigurni da u Bibliji stvarno možemo naći pouzdan, siguran i čvrst temelj? Ako čitamo evanđelja, u njima nalazimo cijeli niz Kristovih proročanstava koja su se doslovno ispunila. Što bismo rekli o osobi koja nešto prorekne, a to se ne ispuni? Vjerojatno bismo rekli da je nepouzdana. Što bismo rekli ako se jedno njezino proročanstvo ispuni? Mogli bismo reći da je riječ o slučajnosti. Ali što reći kad se cijeli niz proročanstava riječ po riječ doslovno ispuni? Onda već moramo zastati i priznati da je osoba pouzdana. Upravo ovakvu pouzdanu osobu susrećemo u Isusu Kristu i Njegovim proročanstvima zapisanim u Bibliji.
U Marku 8,31-33 Isus unaprijed proriče kakva će Mu biti sudbina. Zbog toga što je redefinirao trenutne društvene vrijednosti svojega doba, Isus se zamjerio starješinama, svećeničkim glavarima i književnicima. Očekivali bismo da Ga bar Njegovi učenici razumiju i podupru. Međutim, Petar odvraća Isusa i odgovara Ga od Njegovog cilja. Petar je toliko uporan da mu Isus najzad mora reći one iste riječi koje je rekao Sotoni: “Idi od mene, Sotono!” Sotona je ovom prigodom kušao Isusa upravo preko Petra, naime, da zanemari svoje vrijednosti i krene drugim putem, a ne putem smrti. Ali Isus zna da će Ga Njegove vrijednosti odvesti u smrt i On to unaprijed proriče.
Isus nadalje govori o svojoj sudbini u Marku 9,30-32 i u Marku 10,32-34. Ne samo da proriče svoju smrt, nego proriče i što će se dogoditi nakon toga: trećeg dana će uskrsnuti. Tko bi od nas mogao dati ovakvo proročanstvo i ispuniti ga? Očito je da ovdje imamo posla s nekim tko je veoma pouzdan u proricanju budućnosti i u ispunjavanju prorečenog. U Isusa, u Njegovu riječ -Bibliju možemo se istinski pouzdati. Oni koji čine tako neće biti iznevjereni.
Isus, nadalje, ne proriče samo svoju sudbinu, nego On dobro zna i sudbinu učenika. Zapravo, On im govori o svojoj sudbini kako bi ih unaprijed upozorio na događaje koji su pred njima samima. On ne želi da budu razočarani, nego da u događajima koji će se odigrati vide ispunjenje proročanstava. Kada vide ispunjenje, to ih treba osnažiti i ohrabriti, odnosno uvjeriti u pouzdanost puta kojim su krenuli s Isusom. Stoga Isus unaprijed proriče Petru što ga čega za nekoliko sati (Marko 14,26-31). Ali Petar je uvjeren da se njemu tako nešto ne može dogoditi. On je čvrst kao stijena.
Isus je mogao povjerovati Petrovim riječima i ublažiti svoje proročanstvo. Ali Isus zna budućnost! On ne zna samo općenite činjenice -uhićenje, raspeće, smrt – nego On zna pojedinosti. On zna da će se Petrovo odricanje dogoditi još iste noći prije zore, prije nego pijetao dvaput zapjeva. Isus je pouzdani temelj! Biblija, Njegova riječ, dovoljno je pouzdana da na njoj gradimo svoju budućnost, da je konzultiramo za definiranje naših vrijednosti. Ako želimo pouzdani oslonac u životu, onda se sa sigurnošću možemo obratiti Bibliji.
Isus je točno znao i tko će Ga izdati – tko će dovesti hramsku stražu da Ga uhiti (Matej 26,20-25). Juda i njegove nakane su razotkrivene prije nego što se događaj zbio. Iz izvještaja evanđelja znamo da su se sva navedena Kristova proročanstva ispunila do pojedinosti, onako kako su prorečena. Rimski vojnici koji su bili pod križem posvjedočili su da je On stvarno umro na križu. Čak štoviše, vidjevši kako je Isus izdahnuo, rimski kapetan pod križem bio je duboko osvjedočen da nije riječ o običnom čovjeku. Stoga on počinje svjedočiti ljudima oko sebe: “Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!” (Marko 15,39)
Najzad, ne samo da se obistinilo Kristovo proročanstvo o Njegovoj smrti, nego se obistinilo i ono daleko najuzbudljivije, a to je da je uskrsnuo nakon tri dana! Ovako nešto stvarno nije moguće krivotvoriti. Uskrsnuće stavlja pečat na sva Kristova proročanstva i uzdiže Ga iznad bilo kojeg drugog proroka koji je ikada hodao ovom Zemljom. I kao da sve to nije dovoljno, nego nakon uskrsnuća Isus boravi u Palestini i upućuje učenike u istinitost starozavjetnih proročanstava koja su ukazivala na Njega.
Jednom prigodom nakon uskrsnuća Isus se našao na putu za Emaus s dvojicom pristaša Njegovog djela. Tom prigodom On ih upućuje da u Bibliji traže pouzdani oslonac (Luka 24,25-27). On ih podsjeća na Pismo i s njima prolazi kroz Mojsijeve knjige, kroz proroke i kroz cijeli Stari zavjet, pokazujući im kako su se proročanstva ispunila. Malo kasnije Isus će susresti jedanaestoricu učenika i njima će posvjedočiti o pouzdanosti biblijskih proročanstava (Luka 24,44-48).
Biblija je puna ispunjenih proročanstava koja nam dokazuju njezinu vrijednost. U Bibliju se stvarno možemo pouzdati! Isus je gradio svoj život na Bibliji, i ona je dovoljno pouzdana da se i mi oslonimo na nju.
Uz ova proročanstva Isus proriče i događaje koji će se odigrati tridesetak godina kasnije, u vrijeme kad Njega više neće biti na Zemlji (Luka 21,20-24). Riječ je o proročanstvu koje se tiče razorenja Jeruzalema. On proriče veliku nevolju za stanovnike omiljenog grada i svojim sljedbenicima daje upute kako se trebaju ponašati u tim okolnostima. Ovi događaji su se obistinili oko 70 godina nakon Krista. Povjesničar Josip Flavije nam u svojoj knjizi Židovski rat iscrpno opisuje kako je rimska vojska došla, opkolila grad, sravnila ga sa zemljom i pobila stanovništvo. Preživjeli su samo oni koji su ozbiljno shvatili Isusovo proročanstvo i koji su poslušali Njegove upute.
Isus zna budućnost, i stoga kada On govori, mi se možemo sa sigurnošću pouzdati u Njega i Njegovu riječ. Ako se pouzdamo u Njega, sigurno nećemo pogriješiti.
Isus u evanđeljima iznosi i proročanstva za naše današnje dane (Matej 24). On nam govori i o vremenu u kojemu mi živimo i najavljuje svoj ponovni dolazak na ovaj svijet u ovo naše “vrijeme posljetka”. Isto kao što su se sva Njegova prethodna proročanstva ispunila, možemo biti sigurni da će se ispuniti i ovo. Isus i Njegova riječ su pouzdani temelj na kojemu možemo graditi našu budućnost.
Isus je ispričao usporedbu o mudrom i ludom graditelju (Matej 7,24-27). Mudri graditelj gradi svoju kuću na stijeni. Zašto na stijeni? Zato što je stijena čvrsti temelj! Ludi graditelj iz Isusove usporedbe je svoju kuću sagradio na pijesku. Zašto je pijesak loš temelj? Zato što ne nudi stabilnost. Isus kaže za kuću na pijesku: “Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i nasrnuše na tu kuću i ona se sruši i velika bijaše njezina ruševina.”
U Bibliji, Božjoj riječi, imamo pouzdani temelj na kojem se isplati graditi. Ona je dokazala svoju pouzdanost tijekom stoljeća. Sam Isus je zidao na njoj. Ako gradimo na njoj, ona nas nikada neće iznevjeriti.
Moja je želja da svi zidamo na čvrstom temelju Božje riječi i da na taj način spremni dočekamo Isusov skori dolazak prorečen u 24. poglavlju Evanđelja po Mateju.