Tijekom stoljeća, mnogi kršćani nisu mogli čitati Bibliju na svojem jeziku.  Umjesto toga, morali su prisustvovati bogoslužju na latinskom jeziku, a svega nekolicina je razumjela što se čita i govori.

Tada je 1516. godine, nizozemski znanstvenik Erazmo Roterdamski sabrao dijelove Novoga zavjeta i izdao prvi Novi zavjet na izvornom grčkom jeziku. To je bila odskočna daska i temelj za kasnija izdanja Biblije, prvo na njemačkom jeziku koju je preveo Martin Luther, zatim Tyndalov prijevod Biblije na engleskom jeziku i Bibliju poznatu kao izdanje kralja Jamesa. Ti prijevodi su doprinijeli da milijuni širom svijeta razumiju što piše u Svetom pismu.

Erazmo nije znao koliko će njegovo izdanje Novoga zavjeta na grčkom jeziku utjecati na ljude, ali mu je bila žarka želja da poruku Novoga zavjeta prenese običnim ljudima. U uvodu je napisao: “Htio bih (Evanđelja i Poslanice) prevesti na sve jezike… Čeznem da ih dječak pjeva dok ide za plugom i da tkalja u sebi izgovara riječi Svetoga pisma.”