“Boga nikad nitko nije gledao”. (1. Ivanova 4,12)
“Ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.” (Izlazak 33,20)
“Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati!” (Matej 5,8)
Što Biblija kaže ističući da će oni koji su čista srca gledati Boga? Je li to sadašnje iskustvo ili nešto što će se dogoditi u budućnosti? Odgovor glasi: i jedno i drugo.
Mojsije nam je dobar primjer u tome. Nakon tragičnog iskustva sa zlatnim teletom i neposredno prije no što mu je Bog po drugi put dao Deset zapovijedi, prorok je zatražio da vidi Božju slavu. Bog je u svojoj milosti stavio Mojsija u kameni procijep i obećao mu da će vidjeti Boga kad bude prolazio: “Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti!” (Izlazak 33,23)
Tako je to i s nama. Premda će doći vrijeme kada ćemo “ga vidjeti onakva kao što jest” (1. Ivanova 3,2), u sadašnje vrijeme, da tako kažemo, mi ga vidimo samo s leđa, mi ga vidimo samo djelomično.
Međutim, to djelomično viđenje je naša sadašnja stvarnost. Osim toga, Isus je rekao da oni koji vide Njega, vide i Oca (Ivan 14,9). Isus je došao kako bi otkrio Oca svijetu. I stoga, kad proučavamo Evanđelja, mi promatramo Oca. To je najviše što danas možemo postići. Naravno, ono što se odnosi na četiri Evanđelja, odnosi se u nešto manjoj mjeri i na ostali dio Pisma. Cijelo Pismo nam omogućuje da djelomično gledamo Boga.
Ne samo da u Bibliji vide Boga već svojim okom vjere kršćani vide Boga i u prirodi, u povijesnim zbivanjima i u svojim svakodnevnim iskustvima s Njime. Premda uživamo u ovim letimičnim pogledima, mi s dubokom čežnjom očekujemo da vidimo Boga licem u lice na obnovljenoj Zemlji. Pogled na Njegovu slavu i ljubav ovdje samo je blijedi odsjaj onoga što će dobiti svi oni koji su cijeli svoj život potpuno posvetili Bogu.
George R. Knight