“Poslušajte i razumijte! Ne ukalja čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što iz usta izlazi…. A što izlazi iz usta, izlazi iz srca, i to ukalja čovjeka. Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.” (Matej 15,10-19)
Stanovnici Palestine u prvom stoljeću smatrali su da srce ima daleko važniju ulogu nego da jednostavno pumpa krv i šalje je u sve dijelove tijela. Grčka riječ kardia prevodi se na naš jezik kao srce. Od nje danas imamo mnoštvo izvedenica. U Bibliji je kardia sjedište pobuda i ponašanja, kao i središte čovjekove ličnosti. U taj se pojam uključuju i razum i volja. Stoga je Isus mogao pitati: “Zašto zlo mislite u srcima svojim?” (Matej 9,4) I mudri je čovjek mogao zamijetiti: “… ali mu srce nije s tobom.” (Izreke 23,7)
Biblija opisuje srce kao kontrolno središte uma i volje, ali i osjećaja. Srce je izvor iz kojega izvire sve u čovjekovom životu. Zato je toliko važno da je srce čisto. Nečisto srce navodi na nečist život, dok čisto srce upućuje na život u skladu s Božjim načelima. Kontrolno je središte veoma važno. “Blago onima koji su čista srca!”
Isus je objavio svoja učenja o srcu u svijetu u kojemu se čovjekova duhovnost procjenjivala po vidljivim postupcima. Kako pereš ruke, kako se odijevaš, s kime jedeš, to su bile činjenice po kojima se sudilo. Religija je u mislima Hebreja postala formalna, vanjska aktivnost.
Ni danas nije mnogo drugačije. Mnogo takozvanih kršćana procjenjuje svoje bližnje po onome što se vidi. Njihovo je mjerilo vrlo često mjerilo ljudskih tradicija i ljudskih gledišta, slično mjerilu negdašnjih farizeja. To se događa čak i među nama.
Isusovo je učenje označilo kraj takvim procjenama. Isus se bavi mojim kontrolnim središtem. Ako je sve u redu u središtu, onda će sve biti u redu i na periferiji mog života.
George R. Knight