Stara židovska priča kaže kako je jedne noći siromašnoga seljaka probudio Božji anđeo i rekao: “Našao si milost u očima svojega Gospodina. On sada želi za tebe učiniti ono što je učinio i za tvoje pretke. Želi te blagosloviti. Stoga u molitvi izreci bilo koje tri želje i on će ti ih ispuniti. Postoji samo jedan uvjet: tvoj će susjed dobiti dvostruko od svega što ti poželiš sebi.”
Seljak je toliko bio zapanjen svime što je čuo da je odmah probudio svoju ženu. Ona je na to insistirala da iskušaju obećanje. Tako su molili: “O, Bože, kad bismo samo mogli imati jedno stado od tisuću ovaca to bi nam bilo dosta da više ne budemo siromašni. Hvala.” Tek što su izgovorili molitvu kad su izvana začuli blejanje velikoga stada. I gle čuda, svuda oko kuće se nalazilo tisuću grla najzdravije stoke.
Iduća dva dana seljak je bio izvan sebe od ushićenja. Cijelo je vrijeme bio između slavljenja Boga i skrbi za svoje novo blago. Trećega se dana popeo na brežuljak iza kuće da pronađe mjesto za novi tor kada je pogledao prema susjedovu posjedu. Začudio se kada je na susjednome brdu ugledao stado od dvije tisuće prekrasnih ovaca. Istoga je trenutka nestalo njegove radosti i pojavila se zavist. Te se večeri vratio kući loše raspoložen, odbijajući čak i večeru. Nije mogao zaspati, jer kad god bi sklopio oči vidio bi susjedovo veće stado.
Međutim, negdje iza ponoći seljak se sjetio kako je anđeo obećao ispunjenje tri želje. Tako se ponovno obradovao i usredotočio na svoju situaciju. Ispitao je svoje srce i pronašao da je pored želje za dobrim životom imao i duboku čežnju da ima potomstvo. Tako se po drugi put pomolio: “Milostivi Bože, ako je to tvoja volja podari nam dijete.” I nije prošlo mnogo, njegova mu je žena došla s viješću da nosi bebu.
Sljedeći su mjeseci prošli u nepomućenoj radosti toga doma. Na dan rođenja svoga sina priredili su veliko slavlje. Nakon toga su ga odnijeli u sinagogu, prema običaju, i tako je svima obznanjena njihova velika radost.
Tek što su se malo primirili nakon tolikog uzbuđenja, kada je njihov susjed zakucao na vrata: “Bog je stvarno bio milostiv ovdje u našemu kraju. Jučer su mi se rodila dva sina! Slava neka je bogu!” Na te riječi seljaka je obuzela teška ljubomora. Ali ovoga puta mračni osjećaji nisu odlazili. Kasno te večeri on je usmjerio svoje misli Bogu i izgovorio svoju treću želju: “Gospodine, molim te izvadi mi jedno oko!”
Tek što je izgovorio te riječi, ponovno se pojavio onaj anđeo. “Zašto, o sine Abrahamov, zašto si pun tako mračnih želja?” S gnjevom još uvijek na licu seljak je bez imalo straha odgovorio: “Ne mogu podnijeti napredak svojega susjeda! Rado žrtvujem jedno svoje oko u nadi da će on izgubiti oba i neće moći uživati u onome što ima!” Zatim je uslijedila duga tišina. U očima anđela pojavile su se suze. “Zašto si priliku za blagoslov okrenuo u vrijeme boli? Tvome se trećemu zahtjevu neće udovoljiti. I to nije zato što Bog nije dosljedan, već zato što je pun milosti. Ipak, znaj ovo, jadni čovječe: ti nisi donio žalost samo sebi i bližnjima, već samome Božjemu srcu!”
Koja je pouka ove priče? Najčešća optužba za sve zlo koje muči naš svijet obično pada na Stvoritelja. Ali ovdje jednostavno razumijemo temeljni problem čovječanstva – ljudsko srce koje zavidi, koje je pohlepno i vječito nezadovoljno svojim stanjem. Tu je korijen svih nevolja. Od zavisti između braće u kući, preko odnosa sa susjedima, sukoba među političkim strankama, sportskim navijačima, bogaćenja moćnika na račun nižih slojeva, do trvenja među narodima i državama. A samo je malo potrebno za dobar život svih.
Samo je jedno zlatno pravilo. Isus je rekao: “Sve što želite da ljudi čine vama činite i vi njima!” (Matej 7:12) To je lijek, zakon, pravilo, rješenje, ali tko sluša? Pokušajmo. Učinimo tako. Tada će se i Božje srce radovati te će nas osobito blagosloviti jer je rekao: “Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće!” (Matej 25:40).
Željko Bošnjak