Pomalo neobična priča, ali vrlo ilustrativna. Naime, neka je žena odlučila da njezin kućni ljubimac bude jedna svinja. Jednoga dana ona ju je okupala i odjenula u najljepšu odjeću koju je mogla sašiti za svinju. Zatim ju je odvela u lijepo opremljenu sobu u stražnjem dijelu kuće i ostavila je da se odmara na udobnom krevetu. Ali svinja nije dugo bila mirna. Prozor njezine sobe je gledao direktno u blato iza kuće. Čim je njezina gospodarica otvorila vrata, ljubimica svinja je projurila pokraj nje, otrčala iza kuće i s užitkom se zavalila u blato.
Priča jasno govori da nečija narav uvijek ostaje njegova narav. Čak ni promjena vanjskog izgleda ne može izmijeniti tu činjenicu, osim ako ne dođe do istinske promjene iznutra. Slično je i s našim krštenjem kada postajemo kršćani. Nikakav vanjski obred ne može ozbiljnije utjecati na promjenu naše naravi. Isus je rekao da ako želimo biti stanovnici Božjeg kraljevstva, moramo se nanovo roditi. Naša grešna narav mora doživjeti temeljitu promjenu koju donosi Sveti Duh. Ali što je, onda, s krštenjem? Kakvo ono mjesto ima u svemu tome?
Krštenje je jedan od najpopularnijih kršćanskih obreda. Gotovo svaka kršćanska crkva ima svoj način izvođenja toga obreda, kao i svoj pogled na to što krštenje znači. Od prvih stoljeća naše ere pa sve do danas, vjerske zajednice su vodile diskusiju da li bi krštenje trebalo biti uranjanje u vodu, izlijevanje vode ili samo škropljenje. Međutim, izlijevanje i škropljenje ne nalazimo u biblijskim spisima Novoga Zavjeta. To su metode krštenja koje su u kršćansku praksu došle kasnije, zajedno s ostalim izvanbiblijskim aktivnostima kao što su svetkovanje nedjelje i molitva za mrtve. Riječ “krštenje” predstavlja našu interpretaciju originalne grčke riječi “baptizo” što znači: uroniti, prekriti, zagnjuriti. Ta riječ stoji u grčkom Novom Zavjetu kada opisuje kako je Ivan Krstitelj krstio Isusa, kada je Filip krstio Etiopljanina, kada su apostoli pozivali ljude na krštenje nakon što su se pokajali, i na drugim mjestima. Kada uzmemo u obzir Pavlove riječi da je krštenje simbol smrti, ukopa i uskrnuća Isusa Krista, dolazimo do toga da krštenje treba biti prakticirano potpunim uranjanjem pod površinu vode. Tome dodajmo činjenicu da su najstarije krstionice pronađene u starim crkvama bile upravo manji bazeni u koje su ulazili odrasli ljudi. Nekoliko takvih postoji i na području Republike Hrvatske.
Pričom o kućnoj svinji možemo ilustrirati činjenicu da se ničija narav ne može promijeniti samo kupanjem izvana. Krštenje ne znači da je netko spreman za Božje kraljevstvo. Čovjeku je potrebno novorođenje, promjena koju možemo doživjeti samo u bliskom zajedništvu s Bogom. Osoba koja želi biti krštena mora biti svjesna tog svečanog trenutka. Krštenje je vanjska demonstracija da je netko postao blizak prijatelj s Kristom i da je spreman živjeti prema Božjim načelima. Isus je rekao: “Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se.” Najprije moramo ostaviti svoj stari način života, pokopati ga kao mrtvaca, i otpočeti novi, vjerni život s Isusom Kristom. Tada krštenje ima smisla. Apostol Pavao je pisao: “Zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno UKOPANI po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli NOVIM ŽIVOTOM.” Zato onaj tko se želi krstiti pravim biblijskim krštenjem mora biti dovoljno star da razumije značenje krštenja i svjesno prihvati temeljna načela kršćanstva. On mora biti sposoban da pokaže vjeru, pokajanje i pobožan život. To ne znači da kršćanstvo isključuje djecu. Iako mališani ne mogu u cijelosti spoznati Kristova načela, Isus ih rado prima. On je rekao: “Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko”, zatim je stavio na njih ruke i blagoslovio ih. Ako pobožni roditelji dobro odgajaju svoju djecu, mališani će zavoljeti Isusa i razviti dobar odnos s njime, što će ih odvesti do toga da jednoga dana, kada budu dovoljno zreli za to, krštenjem potvrde i priznaju svoju vjeru.
Novi život nakon krštenja ispunjen je stalnim napretkom u duhovnom rastu i Božjom pomoći u svim životnim okolnostima. Danas milijuni ljudi u svijetu prihvaćaju Isusa Krista kao svoga Spasitelja i bivaju novorođeni. Svi oni ostavljaju stari način života i počinju novi, jer nisu samo oprani vodom izvana, već su doživjeli unutarnju promjenu kroz odanost Bibliji i poslušnost Svetome Duhu. Bog i na nas čeka da na nama ispuni obećanje o spasenju i vječnom životu. Biblija nam upućuje poziv: “A sada na što još čekaš? Ustani, primi krštenje i očisti se od svojih grijeha zazivljući njegovo ime!”
Robert Kennedy