Len McMillan
Možda je najduže a ujedno i najjednostavnije ljubavno pismo ikada napisano bilo ono koje je 1875. sastavio Marcel de Leclure, francuski slikar. Njegovo djelo ljubavi sadrži jedan izraz: Volim te! 1.875.000 puta. Međutim, ovaj broj predstavlja samo manji dio pravog broja koliko je zapravo izraz Volim te! ili napisan ili izgovoren tijekom nastanka ovog neuobičajenog pisma.
Marcel zapravo nije osobno napisao ovo pismo, nego je unajmio pisara da to učini za njega. Marcel je sukladno pisarskoj tradiciji diktirao pismo — riječ po riječ. Pisar je tada svaki izraz ponovio natrag njemu dok ga je pisao na papir. Izraz Volim te! zapravo je bio izgovoren ili napisan 5.625.000 puta tijekom sastavljanja ovog poduljeg pisma. Marcel je bio zaljubljen i želio je da njegova draga to dobro zna! Svatko od nas želi biti voljen. Naša potreba za ljubavlju toliko je velika da se mi često osjećamo frustriranima i nesigurnima kada naše ljubavne težnje nisu zadovoljene. Ali što je ljubav? Smatram da postoje najmanje tri vrste ljubavi, i to onako kako sazrijevaju u životu: “ako” vrsta, “zato što” vrsta i “unatoč” vrsta. Ove strane, koje ovise o našim potrebama, pokazuju htijenja, želje i motivaciju.
“Ako” vrsta
“Ako” stranu najlakše je otkriti. Većina je od nas vidjela ovu vrstu ljubavi više puta u životu. U najboljem je slučaju ona manipulativna, a u najgorem je slučaju destruktivna. Wendy je imala 18 godina. Ona je sjedila na suprotnoj strani stola sa svojom dvogodišnjom kćerkom na krilu. Ispričala mi je svoju žalosnu priču o “ako” ljubavi. Njezin je dečko manipulirao njome u spolnim odnosima. On je uvijek govorio: “Ako me stvarno voliš, sve je to u redu.” Ona je kasnije ipak popustila. Wendy je ostala u drugom stanju, a njegovi su ga roditelji prisilili da se oženi s njom. Sada je on jurio okolo s drugim ženama. Ona pak nije postala ništa više nego osoba koja se bavila održavanjem kuće i čuvanjem djece. “Izgubila sam sve godine svoga mladenaštva!” jadala se ona zakopavši lice u dlanove. Wendy je duboko zamjerala svome suprugu zbog onoga što je uradio. Ona se osjeća prevarenom i jeftinom. Osjeća kako je bila natjerana da postane roditeljem. Njezino je samopoštovanje nisko; njezin je život jadan. Ona je prekasno prepoznala prijevarnu “ako” stranu ljubavi. Mnogi su brakovi zasnovani na ovoj vrsti ljubavi. “Ako” ljubav može istaknuti jednu takvu poražavajuću silu i jasno pokazati da neki ne uspijevaju prepoznati njezinu prijevarnost. Primarni cilj ove ljubavi nije druga osoba, nego vlastito ja. “Ako” ljubav zainteresirana je jedino za zadovoljavanje vlastitih potreba i želja. Mnogi su mladi ljudi uhvaćeni na ovom sebičnom putu prema ispunjenju svojih želja i prekasno shvaćaju da su bili prevareni. Ono što je tragično, čak i veliki broj roditelja ne nudi ništa drugo nego “ako” vrstu ljubavi svojoj djeci. Harry je počinio samoubojstvo zato što nije položio prijemni ispit na medicinskom fakultetu. “Ako” ljubav njegovog oca dodala je ulje na vatru njegovoj depresiji. Harry je znao koliko je mnogo njegov otac želio da on postane liječnik. Bio je uvjeren da će ga njegov otac ukoliko ne uspije u tome odbaciti. Radije je počinio samoubojstvo nego da bude svjedokom povlačenja očeve ljubavi.
“Zato što” vrsta
“Zato što” vrsta ljubavi djeluje na mnogo boljoj razini nego “ako” ljubav. Ova vrsta stavlja vrijednost na ono što se tiče neke druge osobe. Ona kaže: “Ja te volim zato što si zgodan; zato što si “ljudina”; zato što pišeš romantičnu poeziju; zato što donosiš snagu i sigurnost u moj život; zato što si jako pričljiv; zato što voziš otmjeni automobil itd.” Za koji se god razlog “zato što” ljubav stane zanimati, ona drži do vrijednosti druge osobe. Ona nudi pozitivne misli onom koji je voljen.
Ipak, “zato što” strana teži njegovanju neke vrste natjecanja i nesigurnosti. Oni koji primaju “zato što” ljubav, osjećaju da moraju kontinuirano dokazivati kako su vrijedni ljubavi. Oni se boje gubljenja kakvoće koja ih čini voljenima. Mlada je djevojka voljena zato što je lijepa. Neki je mladić voljen zato što je atlet i što dobro izgleda. U nekim slučajevima strah od budućeg odbacivanja može ih čak priječiti u tome da uživaju “zato što” stranu u sadašnjosti. Pismo nas podsjeća: “U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu. A tko se boji, nije savršen u ljubavi.” (1. Ivanova 4,18) Strah i ljubav ne mogu djelovati vi istom odnosu. Ljubav koja stvara strah od neuspjeha, nije prava ljubav.