Cijela obitelj je dugo štedjela za godišnji odmor iz snova. Kad su konačno ušli u zrakoplov i sjeli, odahnuli su govoreći: “Hej, godišnji, mi stižemo!” A onda su svi pozaspali. Probudili su se nakon šest sati, upravo kad se zrakoplov približavao rampi za izlazak putnika. Zamislite samo koliko su se iznenadili ugledavši ljude u toplim jaknama kako se štite od hladnog vjetra. Platili su putovanje u tropske krajeve, a sletjeli su na Aljasku.
Možete li zamisliti njihovu nevjericu? Dospjeli su u krivi zrakoplov, a da nitko ništa nije primijetio. Umjesto mirisnog povjetarca i nježnog njihanja palmi, našli su se suočeni s ledenim vjetrom i ranim snijegom koji je počeo padati.
Mi ne moramo nužno dospjeti na pogrešan let, ili završiti na krivom odredištu, no ipak mžemo promašiti najviše očekivan povijesni događaj.
Koga obžavate?
Odano obožavanje odlika je Božjeg naroda koji živi u posljednjim danima. Prvi anđeo iz Otkrivenja 14 leti posred neba i, objavljujući vječno Evanđelje,
poziva: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je došao čas njegova suda. Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!” (Otkrivenje 14,7)
Obožavanje je glavna tema Otkrivenja. Božji narod obožava Božje Janje na prijestolju (Otkrivenje 4,10; 5,14; 7,11; 11,16). A Sotona, Zmaj, zapovijeda i zahtijeva obožavanje od onih koji žive na Zemlji (Otkrivenje 13,4.8.12.14). On zna da smo predani onome što obožavamo ili onome koga obožavamo.
Borba se nastavlja svakog dana svuda u svijetu. Neki ljudi obožavaju stvari. (U prošlosti se to nazivalo idolatrijom, a danas se naziva materijalizmom). Drugi obožavaju ljude. Profesori Paul Froese i Christopher Bader sa Sveučilišta Baylor objavili su 2010. godine djelo America’s Four Gods: What We Say About God — and What That Says About Us (Četiri američka boga: što govorimo o Bogu — i što to govori o nama). Temeljem istraživanja vjerskih uvjerenja, pisci smatraju da Amerikanci imaju četiri različita viđenja Boga: autoritativni Bog, dobroćudni Bog, kritički Bog i daleki Bog. Suvišno je reći kako naše poimanje Boga utječe na naše obožavanje Njega. Ako je Bog dalek i Onaj koji osuđuje, ljudi Ga nastoje obožavati obazrivo i liturgijski ispravno. Ako je Bog dobroćudan (što, naravno, i jest), no na štetu autoritativnosti, moglo bi se dogoditi da Ga smatramo sebi ravnim prijateljem.
Ponekad se čini kako sami sebi stvaramo Boga na svoju vlastitu sliku, umjesto da razumijemo kako je Bog nas načinio na svoju sliku, sebi sličnima (Postanak 1,27).
Obožavanje i oživljavanje
Kratki pregled izraelske povijesti potvrđuje usku povezanost između obožavanja i oživljavanja. Nakon Ezekijine duhovne obnove i obnove Hrama, uslijedila je proslava Pashe (2. Ljetopisa 29,30). Gotovo cijelo stoljeće kasnije mladi kralj Jošija počinje veliko oživljavanje u Izraelu, čisteći Judu i Jeruzalem od uzvišica, ašera i drugih oblika idolopoklonstva (2. Ljetopisa 34). Kasnije Jošija ponovno uspostavlja odgovarajuću proslavu Pashe (vidi 2. Ljetopisa 35,18).
Kad gledamo Boga, postajemo osvježeni. Mijenja se ono što nam je važno. Prisjećamo se tko smo uistinu — stvorena bića. Prepoznajemo svoje uzaludne pokušaje sebičnog oblikovanja vlastite sudbine. Jasno određen smjer vodi od oživljavanja k obnovi obožavanja.
Obožavanje i čekanje
Obožavanje nije samo teološka tema Božjeg dnevnog reda na kraju vremena. Istinsko obožavanje, nasuprot lažnom, usmjereno je od nas prema našem Stvoritelju i Otkupitelju. Tada to postaje drugima vidljivo iz našeg ponašanja. Jakov opisuje ovaj praktični dio obožavanja: “Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovomu: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta.” (Jakov 1,27) Ljudi koji očekuju slavni povratak svojega Učitelja i Gospodina ne sjede besposleno u samostanima, crkvama ili sveučilištima, raspravljajući o zamršenosti i trenutku Isusovog povratka, već su djelotvorni u društvenoj zajednici. Oni služe beskućnicima, dijele materijalne i duhovne blagoslove potlačenima i očajnima, skrbe se o bolesnima i pomažu umirućima.
Nesebična služba je velik izazov. Ona često podrazumijeva napuštanje vlastitog područja sigurnosti — mjesta na kojemu se osjećamo kao kod kuće. Nesebična služba jest oponašanje Isusovog stava po kojemu se On lišio “[svoje jednakosti s Bogom] … uzevši narav sluge” (Filipljanima 2,7). Nesebično služeći, Isus je učenicima oprao noge; čak i onome učeniku koji će Ga na kraju izdati. Možemo Ga čuti kako nas poziva na oponašanje Njegovog primjera (Ivan 13,15).
Nema razloga za strah
Knjiga Otkrivenja može biti uznemirujuće štivo. Ako se usmjerimo na krize, progonstvo i Božje protivnike, možemo doživjeti osjećaj obeshrabrenosti i straha. Međutim, “otkrivenje Isusa Krista” (Otkrivenje 1,1) nije usmjereno samo na konačnu krizu, već uvijek iznova naglašava konačnu radost u obožavanju Janjeta koje sjedi na prijestolju.
Sedmo poglavlje sadrži dobar primjer: Ivan promatra silno mnoštvo koje nitko ne može izbrojiti, kako stoji oko prijestolja. Oni ne mogu šutjeti, ne mogu mirovati. “Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta” (redak 10). Mnoštvo kliče, a zatim se klanja Onome koji je platio konačnu cijenu njihovog spasenja. Njihova radost podsjeća nas na nebeski mir i vječnu sreću. Njihovo obožavanje potiče nas na odanost i spremnost na služenje. Njihova pjesma govori nam o budućnosti koju ne možemo niti zamisliti. Nema žege, nema gladi, nema suza niti straha, nema usamljenosti, jer “Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju” (redak 17).
Pridružimo im se već danas u obožavanju!
Gerald i Chantal Klingbeil