Prema Gallupovom istraživanju iz 2012. godine, 44 posto Amerikanaca vjerovalo je da je “Bog stvorio ljudska bića u približno sadašnjem obliku u nekom trenutku u prošlih 10.000 godina.” Druga skupina od 32 posto vjerovala je da su se “ljudska bića razvila tijekom milijuna godina od manje naprednih oblika života, no Bog je vodio taj proces.“ Zatim postoji i 15 posto onih koji su vjerovali da su se „ljudska bića razvila tijekom milijuna godina od manje naprednih oblika života, no Bog nije imao nikakvog udjela u tom procesu.“
Ovo su značajne brojke, osobito u svjetlu znanstveničkih nastojanja u posljednjih 50 do 60 godina, da evolucijsku teoriju utisnu u naše umove od prvog razreda pa nadalje. Jaka vjera u nadnaravno podrijetlo naše ljudske rase može se pripisati, vjerujem, dvama činiteljima. Prvi je povjerenje koje religiozni ljudi imaju u vjerodostojnost Biblije, a drugi je složeni dizajn u prirodi što čini vrlo teškom pretpostavku da su prirodne sile bez ikakvog vodstva mogle proizvesti nešto tako složeno poput ljudskih bića s mozgom, očima i reproduktivnim sustavima.
Jasno, među kreacionistima i evolucionistima vlada velika intelektualna napetost, a mi ljudi baš ne volimo intelektualnu napetost. Mi želimo odgovore! Međutim, po pitanju podrijetla, i kreacionisti i evolucionisti suočavaju se s problemima za koje ne postoje odgovarajući odgovori. Kreacionisti su u nedoumici oko milijuna godina koje predlažu radiometrijska datiranja za prošlost života na Zemlji, što dovodi u pitanje kratku povijest Zemlje koju nalazimo u Bibliji. S druge strane, značajan problem evolucijske teorije je iznenadna pojava potpuno razvijenih oblika života u geološkom stupu, što je protivno zamisli da su se današnje biljke, životinje i ljudi razvili postupnim promjenama tijekom istih milijuna godina.
Do sada niti jedna strana nije pronašla odgovarajuće odgovore na svoje probleme. No mi želimo odgovore! Što nam je onda činiti? Kamo se okrenuti? Na žalost, jedno od rješenja koje obje strane koriste jest ismijavanje onog drugog, bilo kao neznalice ili kao bezbožnika. Ismijavanje, međutim, proizvodi nepoštovanje i ne daje odgovore. To me ne zanima.
Kompromitiranje
I znanost i Biblija tvrde da su autoritativne. Međutim, kada dva autoriteta proturječe jedan drugome, onda jedan treba popustiti drugome. U iskušenju smo da u postizanju te podčinjenosti kompromitiramo onoga kojega smatramo drugotnim.
Međutim, poštujem i znanost i Bibliju kao autoritativne izvore istine, i ne želim kompromitirati niti jedan od njih. Vjerujem da Biblija nudi konačnu istinu, pa ću objasniti svoje razloge. No, podčinjavanjem znanosti Bibliji neki su kreacionisti kompromitirali znanost, nudeći rješenja koja su nelogična i protivna činjenicama. Ja to ne želim činiti.
S druge strane, neki su kršćani kompromitirali Bibliju podčinjavajući je autoritetu znanosti. Oni zaključuju da se biblijski izvještaj o Božjem stvaranju svijeta ne može prihvatiti kao doslovna povijest, te prihvaćaju evolucijsku teoriju o zemaljskoj povijesti i podrijetlu života. To je upravo druga skupina Gallupova istraživanja učinila sa svojim zaključkom da je Bog stvorio ljudska bića (i sve ostale oblike života) tako što je vodio evolucijski proces. Na prvi pogled se to čini razumnim načinom približavanja dviju strana. Nažalost, završava stvarajući veliki teološki sukob s biblijskim učenjem o spasenju.
Srž stvari
Problem je biblijski izvještaj o stvaranju, o padu u grijeh te Božji plan rješavanja problema nastalog Adamovim i Evinim prekršajem. Razlog ozbiljnosti ovog problema jest u tome što je plan spasenja utemeljen na pretpostavci da je biblijski izvještaj o stvaranju naših praroditelja i njihov kasniji pad u nemilost zapravo doslovna povijest.
Dopustite mi da objasnim. Prema Bibliji, smrt je posljedica grijeha i ona je neprijatelj koji će jednoga dana biti uništen. S druge strane, evolucijska teorija smatra da je smrt normalna pojava. Živa bića se mijenjaju dok najsposobniji preživljavaju a manje sposobni umiru ili bivaju ubijeni, a taj se proces naziva prirodnim odabirom.
Problem nije u tome djeluje li priroda trenutno na ovaj način. Današnji znanstvenici kreacionisti uglavnom priznaju da je tomu tako, barem u određenoj mjeri. Problem je u tome objašnjava li prirodni odabir sve o podrijetlu i razvoju života na našem planetu, uključujući i ljudski život.
Prema Bibliji, Bog je ljudska bića stvorio potpuno inteligentnima, a zlo i smrt nastali su kada su ta ista bića prestala biti poslušna. Isus je svojim raspećem dao rješenje problema koji za nas predstavljaju zlo i smrt.
Znanost, s druge strane, smatra da zlo i smrt postoje oduvijek te da prirodni odabir uključuje bića koja postaju sve inteligentnija i tako sposobna sama riješiti problem zla. Očigledno je da su ova dva pogleda jedan s drugim u ozbiljnom sukobu.
Nije moguće odvojiti biblijski plan spasenja od doslovne povijesti podrijetla koju nalazimo u Postanku.
Prihvaćam biblijski autoritet kada je u pitanju spasenje. Posljedično, nisam spreman ugroziti njezino svjedočanstvo o povijesti stvaranja i padu kako bih prihvatio evolucijski model, bez obzira koliko se znanstveni pristup činio racionalno privlačnim.
Govoriti s autoritetom
Kako onda živjeti s tom napetošću? Na početku ću dopustiti znanosti i Pismu da svatko govori s vlastitim autoritetom. Neću prihvatiti zadavanje niskih udaraca znanosti kako bih opravdao svoje prihvaćanje Pisma, niti ću kompromitirati Pismo tumačeći ga na način kojim bih udovoljio znanosti a kompromitirao povijest na kojoj se temelji biblijski plan spasenja. Naprotiv, strpljivo čekam da se pojavi konačno objašnjenje.
Još nekoliko kratkih riječi važno je za moja osobna uvjerenja. Za mene biblijski plan spasenja nije samo teorija. Kada biblijske pouke primijenim na svoj duhovni život, nalazim da su doista djelotvorna rješenja koja nudi za zlo s kojim se osobno borim. Za mene, Biblija je istinita na vrlo osobnoj razini. No odbijam kompromitirati znanost kako bih opravdao ovo duboko osobno iskustvo.
Pretpostavljam da postoji odgovor na ovu napetost te da ću ga otkriti, ako strpljivo čekam, pa makar me to čekanje odvelo u vječnost.
Marvin Moore