Razbijene posude

Gilbert Vega Premda je u životu važno da budemo sposobni – a i Bog očekuje od nas da se uvijek ozbiljno trudimo u svemu što radimo – nećemo Ga se posebno dojmiti svojim dostignućima. Naprotiv, iz Biblije zaključujemo da On često traži one koji nisu uspjeli, koje drugi ismijavaju, za koje vjeruju da neće imati uspjeha. Sjetimo se Mojsija kojeg je Bog izabrao unatoč tome što je bio ubojica i osoba van zakona; Davida, kojeg je Bog upotrijebio premda je bio preljubnik i lažljivac; Petra, opsjednutog sobom i s ružnim rječnikom; te Pavla, okrutnog i fanatičnog revnitelja.

Svakako da to nisu primjeri za duhovni život. Pa ipak, ne bismo se trebali iznenaditi – Bog je takav. U stvari, rekao je da nije došao zbog istaknutih pravednika već onih koji su svoj život upropastili. Isus je rekao da nije došao radi zdravih nego bolesnih. U tim Njegovim riječima možemo vidjeti izopćene, neuspješne, nedodirljive i odbačene. Budući da je Bog uvijek tražio takve ljude, u crkvi u Korintu ih je bilo dovoljno: ”Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake.” ”To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.” (1 Kor 1,26.26; 2 Kor 4,7) Pavlu je bilo jako drago što je Bog bio spreman prihvatiti neuspješne ljude u svoje kraljevstvo. To je postigao u Korintu korištenjem skromnih pojedinaca koje je usporedio s ”glinenim posudama”. Glinene posude se lako razbiju u mnoštvo komadića, što je prikladna slika za našu osjetljivu ljudsku prirodu. Ali da popravi druge Bog je koristio upravo ove slomljene ljude. Neki se mogu osvrnuti na svoj prošli život i vidjeti samo krhotine. Ići na spavanje u suzama nije baš lako. Postoje vidljive modrice i ranjena mjesta koja govore o ponovljenim padovima. Život je postao tako razbijen da je ostala samo beznadnost. Snovi su nestali. Rane su duboke; bol je jaka. Sve je prožeto osjećajem promašaja. Unutarnji glasovi potvrđuju zaključak da se nešto što je razbijeno ne može sastaviti – to treba baciti. Čekajte! Ne još! Netko popravlja razbijene posude. Tko god očajava, treba prije neke radikalne odluke poći k Njemu. ”Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu. I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi – već kako se lončaru svidjelo da napravi.” (Jer 18,3.4)

Da, Bog može popraviti razbijenu posudu. On to čini potpuno novom obnovom. Nema potrebe odbaciti je; sve što je potrebno jest donijeti je majstoru Lončaru. On će od nje načiniti novu posudu. Pogledajmo utučenog Mojsija u pustinji, demoraliziranog, koji gubi vrijeme. Školovan, a pase ovce. S 80 godina drži pastirski štap, a mogao je držati egipatsko žezlo. Ali jednog dana mu se javlja Bog slomljenih. … Znamo što je postigao. Nije loše za čovjeka koji je najbolje godine svog života proveo pasući ovce. Kad netko doživi neuspjeh i bude utučen, ismijavan i odbačen, slomljen i razočaran, on postaje osjetljiv na Božji glas. Takva osoba može drugima prići na način na koji to nikako ne može netko tko to nije proživio. Zbog toga, što smo slomljeniji, to korisniji možemo postati u Božjim rukama. Ne brinite zbog vašeg stanja. Nađite Boga kojemu je stalo do slomljenih srca. On će vas promijeniti, a time i vaše stanje.

]]>