Pretpostavimo da vam kažem: „Isus nije razlog za blagdansko slavlje“. Zvuči gotovo svetogrdno, zar ne? Zvuči poput ispisane parole koju bi ateistički prosvjednik imao ispred crkve tijekom božićnih blagdana – i zasigurno nije tema o kojoj bi pisao kršćanski pastor! No upravo sam o tome prošle godine propovijedao u svojoj crkvi tijekom božićnih blagdana.
Moja izjava da „Isus nije razlog blagdanskog slavlja“ dolazi kao odgovor na zajednički kršćanski slogan populariziran na natpisima i božićnim čestitkama: „Isus je razlog za blagdansko slavlje“. Dopustite mi da objasnim.
Prije nekoliko godina, dan ili dva nakon Božića, stajao sam u redu za povrat robe, koji se zapetljao oko Walmarta, jer su primatelji vraćali neželjene darove. Iako su namjere bile dobre i htjeli smo ih zadržati, istovremeno smo htjeli i uštedjeti. Dok smo čekali u redu, čovjek ispred nas, frustriran komercijalizacijom Božića, požalio se: „Sada, više nego ikada, moramo se podsjetiti da je ‘Isus razlog za blagdansko slavlje’.“ Slažem se s tim. U naše materijalističko doba treba podsjetiti da ovo razdoblje blagdana znači puno više od razmjene darova.
Moramo pronaći dublje duhovno razumijevanje proslave ovih blagdana. Trenutno, mnogi školski okruzi zabranjuju prikazivanje jaslica na Božić. Zaposlenici robne kuće žele klijentima „Sretan blagdan“ umjesto „Sretan Božić“. Hollywood pokušava prikazati Božić likom kostura koji dijeli svoju predbožićnu noćnu moru. „Tiha noć“ počiva neiskorištena, dok pjesma „Baku je pregazio sob“ vlada radio valovima.
Očekivanje darova koje donosi Djed Božićnjak dobiva puno više pozornosti od darova koje donose mudraci. Rudolfov sjajni nos zamijenio je betlehemsku zvijezdu. Trgovački centar dobiva najskuplje darove, a crkva, koja se očajnički želi natjecati, zapošljava Djeda Božićnjaka kako bi privukla pozornost na svoju košaricu za priloge. Školski božićni programi prerušavaju djecu u kostime Orašara umjesto anđeoskih krila i oreola, budući da anđeli više nemaju poruku koju bi promicali u javnom svjetovnom okruženju. Da, svi trebamo podsjetnik zašto imamo Božić.
Svijet namjerno odbacuje Krista iz središta Božića. Čuo sam jednog ateista kako komentira: „Ne trebam Krista da bih slavio Božić. Ne trebaju mi kršćani koji mi govore da ga pogrešno proslavljam. „Iako nisam ništa rekao, moj je um viknuo odgovor na njegov nerazumni komentar: Ako napustite Krista, ako izostavite obožavanje Krista, tada morate preimenovati blagdan (Christmass, napom. prev.).
Neprijatelj nam krade ovo blagdansko vrijeme poput zločestog Grincha koji pokušava od naroda skriti poruku o Kristovom rođenju i smrti. Ponekad je onemogućavanje otvoreno. Holiday Fantasy of Lights zabranjuje prikazivanje izložbi vjerskog svjetla tijekom njihovog godišnjeg božićnog događanja u pokrajini Broward na Floridi. Ponekad Sotona djeluje preko komercijalizacije kako bi nam skrenuo pozornost. Nisu samo ateisti privučeni. I samoga sebe sam uhvatio u grozničavom kupovanju.
„Isus je razlog za blagdansko slavlje“ – postala je poznata izreka među kršćanima kao podsjetnik nama samima, ali i kao izjava svijetu da Isus treba biti u središtu blagdana. Iako ovaj izraz postoji tek odnedavna, ja sam još od djetinjstva vjerovao da je Isus razlog što slavimo Božić. No, sve dok me Biblija nije ispravila, ja sam isto tako mislio da je nedjelja ispravan dan za bogoslužje. Tako sam naučio da svoju teologiju ne mogu stvarati na temelju tržišta. Moram ju izvući iz Biblije.
Mnogi teolozi raspravljaju o tome je li 25. prosinca stvarni dan Kristova rođenja. Ipak, činjenica da imamo poseban dan u godini koji su kršćani izabrali za slavljenje Kristova dolaska na Zemlju pokazuje namjeru da Krist bude središte Božića. Ljudskim očima gledajući, ovaj blagdan slavi stvarnost po kojoj je Isus postao Čovjekom i boravio s nama. No, pogledam li u Bibliju, naći ću drugačiju sliku razloga za slavlje.
Pravi razlog za blagdansko slavlje
O Isusu koji dolazi govorimo kao da je dolazak sam po sebi razlog. No, prvi Isusov dolazak na Zemlju bio je način, a ne razlog. Isusovo rođenje došlo je kao prvi korak u punom planu spašavanja kako bi se ljudska bića vratila natrag Bogu. Anđeli su, u Luki 2,10-11, pastirima najavili razlog Božjeg dolaska: „Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.“ „Danas vam se… rodio Spasitelj.“ Ti i ja smo razlog zašto se Krist rodio. „Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo“ (Izaija 9,5; dodan kurziv). Mi smo oni koji su potakli Isusa da dođe.
Bog izjavljuje da je Sin došao k nama jer je On, Otac „tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni“ (Ivan 3,16). Ovaj redak stavlja Oca u prvi plan, kao glavnog pokretača slavlja. Na početku trebamo barem prepraviti izreku i reći: „Otac je razlog za blagdansko slavlje.“ No, kada pažljivije pogledam, Otac je poslao Sina zbog ljudi na svijetu. Božja ljubav prema nama donijela nam je dar. Isus je doista došao na Zemlju, no On je bio Božji odgovor. Mi smo Božji razlog. Ljubav mu nije dopustila da ostane daleko. Ti i ja smo razlog za slavlje, jer naš nebeski Otac nije mogao izdržati da bude bez nas.
Moja potreba, vaša potreba, potreba čovječanstva, potaknula je Božji odgovor. Bog je došao zbog bespomoćnog ovisnika kako bi ga oslobodio. Njegovo je srce patilo zbog tužne majke čiji je zagrljaj ostao prazan i koja bi svoje dijete inače izgubila zauvijek. Bog je pristupio kako bi odgovorio na molitve grešnika slomljenog srca, dao mu oprost i nadu u novi život daleko od grijeha. Bog se uključio jer su se naša obećanja raspala poput pokidanog užeta, a On je trebao nešto što će nas držati povezane s Njim. Bog je postao ljudsko biće, s tijelom i kostima, postao je poput nas jer nije mogao podnijeti da vječnost provodi odvojen od djece koju je stvorio, i koju poznaje po imenu.
Stvoritelj je odgovorio na očaj stanovnika Zemlje koji uzdišu pod teretom grijeha. Kao što je izbavio Izrael dok je robovao Egipćanima, poslavši izbavitelja Mojsija, tako čuje viku iz srca svoga naroda koji robuje Sotoni te šalje Isusa da bude naš Izbavitelj.
Ja sam razlog za slavlje, jer je Bog posjetio Zemlju kako bi slomio Sotonin stisak kojim me drži (1. Ivanova 4,8). Vi ste razlog za slavlje jer ste imali očajničku potrebu.
Jedno od moje djece, moja kći koja je tek počela samostalno živjeti, primila je dvaput više od ostalih za vrijeme božićnih blagdana stoga što joj je toliko bilo potrebno. Iskoristio sam trenutak blagdanskog slavlja kao izgovor za ispunjavanje njezine potrebe.
Isus je došao kao odgovor na našu očajničku potrebu. Ne samo da mi je trebala pravedna Osoba koja bi položila svoj život kao moja Zamjena, već mi je trebao netko tko bi mi dao svježu i točnu sliku Boga koji bi me vodio tako da Ga želim izabrati za svog Spasitelja.
Nova slika Boga
Neposredno prije Isusovog dolaska slika Boga u svijetu bila je svedena na Biće čija je glavna osobina bila kruta pravda. Ljudi su smatrali da Svemogući vlada više poput gestapo službenika, nego poput Oca punog ljubavi. Strah od kazne bio je glavni pokretač služenja i poslušnosti Bogu. U Ivanu 1,9 i 18 govori se o tome da je postojalo „Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakog čovjeka… Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, On ga je objavio.“ Isus je došao ne samo kako bi bio Jaganjac, i naša zamjena, već i kao Svjetlo koje nas prosvjetljuje. Bog je došao jer je htio da Ga poznajemo i razumijemo kako bismo Ga iskreno voljeli.
Dok pišem ovaj članak, imam predviđen datum kada ću posjetiti moju najstariju kćer i njezinog supruga koji žive stotinama kilometara daleko od mene. Znam ih. Pozdravit će me u zračnoj luci. Moja će kći kupiti posebnu hranu koju volim i pripremiti fine obroke u prelijepom porculanskom posuđu u čast mog posjeta. Ona i njezin suprug organizirat će izlete u muzeje i trgovine, te planirati aktivnosti u kojima ću uživati dok sam tamo. Pobrinut će se za svaku moju potrebu. Taj dan je označen u njezinom kalendaru. Tamo piše: „Tata dolazi u posjet.“ No ja sam taj koji je pokrenuo ovo putovanje. Ne radi se tu o meni, o brizi za mene, ni o proslavi mojega dolaska. Razlog ovoga susreta je ona i njezin suprug. Idem tamo kako bih proveo vrijeme s njima. Moje putovanje je motivirano ljubavlju prema njima, željom da budem dijelom njihovog života i željom da budem blizu njih.
Želja da bude zauvijek sa mnom pokrenula je Isusa kada je, prije 2.000 godina, došao u jaslice kao novorođenče. Bog Otac je glavni pokretač. Isus je odgovor, način i blagdanski dar, a mi smo razlog za blagdansko slavlje.
James Berglund