Dok svakodnevno slušamo vijesti o tragedijama širom svijeta, dobro je razmišljati o biblijskim načelima pravde i mira. Teško je, gotovo nemoguće, ostati ravnodušan na brutalna krvoprolića i reći kako će netko drugi nešto učiniti jer odgovornost počiva na svima, od najmanjih do najvećih. S druge strane, svjesni smo da pravdu i osvetu ponekad razdvaja vrlo tanka crta kao što smo svjesni da osjećaja “pravednog gnjeva” danas u svijetu ne manjka.
Lako je postati talac vlastitih predrasuda, sveopće histerije i zgražanja i učiniti nešto što neće donijeti ni mir ni pravdu, već samo produbiti netrpeljivost, ojačati fanatizam i odlučnost da se izvršenje pravde uzme u vlastite ruke. Umjesto da pokušamo rješavati svjetske probleme sada je trenutak da na temelju Biblije promatramo svoj život i odgovorimo na slijedeća pitanja: jesam li ja obraćena osoba u čijem srcu ne počiva ljutnja i ogorčenost prema mojim bližnjima? Jesam li svjestan da mi Bog svakodnevno oprašta moj grijeh i traži da svojim bližnjima darujem oprost? Što Biblija uči o pravdi i miru, danas i u budućnosti?
Razmišljajmo o Davidovom primjeru zapisanom u 2.Samuelovoj 19, 16-23. David je odlučio pobijediti žudnju za osvetom i darovati oprost. U 1. Samuelovoj 25. poglavlju čitamo o Davidovom sukobu s Nabalom, bogatim stočarom, koji je prezirno odbio Davidovu molbu za pomoć premda mu je David štitio pastire i blago. Gonjen osjećajem nepravde i nezahvalnosti David je s 400 naoružanih ljudi krenuo da se osveti.
Spriječila ga je Abigajila, Nabalova žena, jer mu je svojim blagim riječima, poniznošću i darežljivošću, otvorila oči da uvidi bezumnost svog nauma (25, 32- 34). Ovo se zbilo u Davidovoj mladosti. Godinama kasnije, Abšalom, Davidov sin, pobunio se protiv vladavine svog oca i pokušao izvršiti državni udar. Dok je bježao iz Jeruzalema, Šimej, čovjek iz roda Šaulova, izašao je pred Davida, bacao na njega kamenje i rijeđao ga. Pojedinci u vojnoj pratnji zatražili su Davidovo dopuštenje da ga ubiju ali David je to odlučno odbacio riječima: “Pustite ga neka proklinje… Možda će Jahve pogledati na moju nevolju i te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku.”
Ali tada je David bio pritisnut nevoljom i neizvjesnošću. Nije prošlo dugo vremena i David je doživio trenutak pobjede, istina gorke pobjede, jer je poginuo njegov sin Abšalom. Na povratku u Jeruzalem Šimej je ponovno izašao pred Davida i zatražio oprost za zlo koje je učinio. Isti čovjek, Abišaj, ponovno je zatražio Davidovo odobrenje da ga pogubi, ali David je to odbio i čak mu se i zakleo da će ostati živ.
Ovaj put Davidu nije trebala Abigajila kako bi pobijedio kušnju i osvetio se čovjek koji prolio toliko krvi da mu je Bog zabranio gradnju Hrama ovaj put je odlučio oprostiti.
Darko Pirija