Ja sam sin pogrebnog poduzetnika. U pravu ste, moj je otac ravnatelj pogrebnog poduzeća. Možete reći i ukopnik. Ili grobar na višem položaju. Ukratko, onaj koji radi s mrtvima. Već sam navikao da se ljudi zgražaju kada im kažem za njegovu profesiju. Do sada sam čuo već sve šale koje su izmišljene na račun pogrebnika. Ali to nije važno. Ovo što vam imam reći, govorim vam zbog nekih važnih pouka koje sam naučio iz iskustva pogrebnikovog sina.
Moj je otac jedan od onih zaposlenih ljudi koji svoj posao ne mogu nositi kući kako bi ga uradili. Međutim, ja sam ipak vidio mnogo mrtvih tijela dok sam bio mlađi. Bio sam radoznao pa sam često išao tati u poduzeće. Uvijek ću pamtiti dan u mrtvačnici mojega oca kada sam ga zamolio da na kolicima odguram jedan ružičasti lijes u kapelu. Uskoro sam bio na betonskoj stazi, gurajući ispred sebe hladan kovčeg s beživotnim tijelom šesnaestogodišnje djevojke. Kada sam postao duboko svjestan situacije, misli su mi navalile u um. Samo nekoliko dana ranije ta je djevojka živjela, pričala s prijateljicama, šetala pokraj rijeke i smijala se TV komedijama. Ona je bila nečija sestra, nečija djevojka i školska kolegica koja je pokraj nekoga sjedila na satu zemljopisa ili povijesti. Dok sam gurao lijes ispred sebe shvatio sam da je njezin život sada bio upravo to – samo povijest.
Od tada sam, kad god je bila prigoda za to, obično pitao svoje prijatelje: “Jesi li razmišljao što će pisati na tvome nadgrobnom spomeniku? Što misliš da će ljudi govoriti o tvom životu kada umreš? Što vidiš kada pogledaš unatrag u svoj dosadašnji život?” Mislim da takvim načinom razmišljanja naši životni planovi i odnosi dobivaju na kakvoći.
Biblija kaže da će slučaj svakoga čovjeka, u vidu temeljitog izvješća, biti iznesen pred Boga. Tamo također piše da je smrt neminovna stvarnost za svakoga tko živi na ovom planetu. Najbolja priprema koju netko može poduzeti kako bi se pripremio za smrt je, u stvari, priprema za vječni život. To ne znači da nakon smrti opet živimo. Ne. Vječni život će Bog darovati na kraju, kada dođe Isus Krist. A priprema za vječni život s Bogom počinje već danas – upravo življenjem s Bogom. Najvažnije je prihvatiti Isusovu žrtvu na križu zbog naših grijeha i potom živjeti prema njegovoj volji.
Tu bih dodao još nešto iz svoga iskustva kao sin pogrebnog poduzetnika: planirajte svoj život tako što ćete ga promatrati unatrag. Možda bih trebao pojasniti. Mislite na vrijeme kada budete imali sedamdeset godina. Kako vidite svoj život pred Bogom? Hoćete li biti vjerni ili ćete zaboraviti na svoga Stvoritelja? Što ćete činiti: djela na koja vas je Isus pozvao ili ćete posljednje dane provoditi samo za sebe? Kako će izgledati vaš odnos s vašom obitelji i prijateljima? Razmislite hoće li biti netko među njima koga ćete dobrim utjecajem oduševiti za Božje kraljevstvo, odnosno, hoćete li učiniti sve da još netko uživa divote budućeg svijeta?
Hoće li vas dvojbe, iskušenja i životne borbe približiti Bogu ili ćete ga odgurnuti od sebe? Zamislite se u kasnoj dobi i pogledajte unatrag. Hoćete li moći reći kao apostol Pavao pred kraj svoga života: “Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao!”? Isus je obećao da će pokrenuti našu vjeru, ali nam je obećao i pomoć kako bismo tu vjeru usavršili. Obećao je da će dovršiti ono što je počeo. Njegova smrt na križu bila je početak, vaša vjera u njega nastavak, a za svršetak spasenja on će se uskoro pobrinuti. Obećao je i darovao Svetoga Duha koji će vas čuvati i njegovati u vašoj vjeri. Isus je obećao da vas nikada neće napustiti ili zaboraviti. U svim iskušenjima on je još bliže kako bi vam pomogao da izađete iz krize. On je vjeran, a vi?
Kada budete zašli u starost i pogledate unatrag, da li biste željeli odahnuti s olakšanjem ili uzdahnuti s kajanjem? Planirati svoj sutrašnji život uz pomoć gledanja unatrag dobar je korak da već danas počnete živjeti s Isusom.
Joey O’Connor