(pisano 2016. godine)
I danas, kad me pitaju vjerujem li još uvijek da Isus uskoro dolazi, obično odgovaram apostolovim riječima: „Približio se svršetak svega!“ (1 Pt 4,7.) „Noć poodmače, dan se približi!“ (Rim 13,12.) „Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti.“ (Heb 10,37.) Dodajte ovim priznanjima neposrednosti izjavu samoga Gospodina, utkanu u biblijsku posljednju molitvu. „‘Da, dolazim ubrzo!’ Amen! Dođi, Gospodine Isuse! Milost Gospodina Isusa sa svima!“ (Otk 22,20.21.)
Da, ali jesu li ovi drevni tekstovi ikada imali namjeru da uče kako se Krist stvarno uskoro vraća? Nakon što sam kao pastor služio na pogrebima mladića i djevojaka – koji su iznenada izgubili život u nekoj tragediji – osjećam da je Božji Duh, koji je u Novi zavjet stavio ovu misao o neposrednosti, u stvari želio da Njegovu poruku shvatimo doslovno: „Živi u svakodnevnom očekivanju skorog Kristovog dolaska – jer tvoj je posljednji dah samo jedan dah udaljen od tvojeg prvog daha pri Isusovu povratku.“
Znači li to da smo osuđeni na to da proživljavamo svoje dane u nekoj vrsti eshatološkog limba, nikad sigurni kad će se Isus vratiti? Nikako ne!
Naišao sam na jednu ilustraciju koja je radikalno promijenila moje razmišljanje i shvaćanje kako je kraj mnogo bliži nego što izgleda. Chris Martensen, istraživač ekonomije i futurist, traži da zamislimo kako se nalazimo u Fenway Parku, bostonskom bejzbolskom stadionu domaćih Red Foxa.
U podne bi nas lisičinama privezao za sjedalo u najvišem redu tribina i onda magičnom pipetom stavio jednu jedinu kap vode na bazu udarača daleko dolje – kap koja će se svake minute na tajanstveni način udvostručiti. Ako voda ne bi mogla otjecati s igrališta, dokle bismo trebali čekati da pobjegnemo kako se ne bismo utopili? Kako minute prolaze, vidjeli bismo neprimjetno povećanje vode – jedna kap bi postala dvije, dvije bi postale četiri, itd. U 12:44 bilo bi u stadionu samo nešto više od 1,5 m vode; 93 % stadiona bilo bi prazno. Ali zaprepašćuje činjenica da bi u sljedećih pet minuta, u 12:49, najviši red stolica na tribinama bio pod vodom. Radi se o geometrijskoj progresiji. Pune 44 minute mislili bismo da imamo sve vrijeme na raspolaganju – a pet minuta kasnije, kraj!
Martenson nas upozorava da je danas tako s našim planetom. On kaže da su globalni trendovi, koji su prikazani na grafi konu stoljećima izgledali potpuno ravni, sa crtom koja se veoma sporo penjala: povećanje stanovništva Zemlje; potrošnja nafte, vode i hrane; nacionalni dug; osobni dug itd. Naizgled stadion jedva da je imao nešto vode – ostalo je dovoljno vremena da se oslobodimo lisičina. Ali kako istraživači upozoravaju, u početnim godinama trećeg tisućljeća, Zemlja se suočava sa „savršenom olujom“ kritičkih trendova koji simultano brzaju uvis na grafi konu: brzorastući dugovi; iscrpljena naft a i energija; oskudica vode i hrane, kombinirani sa sve većim brojem usta koja treba nahraniti. Mislili smo kako imamo vremena da se pripremimo – ali je vrijeme prošlo.
Premda nitko ne zna datuma, biti unaprijed upozoren na „eksponencijalnu funkciju“ znači da će se svi pokazatelji simultano ostvariti – sa zasljepljujućom brzinom. „Tada će doći svršetak.“ (Mt 24,14.)
Razmislite! Sve što će se u ovoj zemlji [u SAD-u] dogoditi jest neka velika kriza razarajućih razmjera – gospodarska (urušavanje nacionalnih financija što izaziva urbano nasilje i raspadanje društva), ekološka (razorni potres ili asteroid koji je skrenuo sa svojega puta i izaziva pogibiju desetina tisuća ljudi), politička („prljava bomba“ terorista koja razara neki grad), vojna (geopolitički pogrešan korak u Trećem svjetskom ratu) i druga. Jedna takva kriza i ova je zemlja na koljenima, vođena vjerskim vođama koji mole Boga da zadrži daljnje sudove. Danas je iz društvenog istraživanja jasno da će narod, kad mora izabrati između osobne sigurnosti i ustavnih sloboda, prvo izabrati sigurnost. Jedna osakaćujuća kriza i iznenada je tu apokaliptička posljednja igra iz Otkrivenja 13 ne samo moguće – već i vjerojatno. Martensonovo upozorenje – posljednjih pet minuta je kritično. Moje upozorenje – odavde možete tamo stići – brzo.
Zbog toga si kršćani ne mogu dopustiti da prihvate sudbonosnu obmanu – „sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja“ (2 Pt 3,4). Bez obzira na izgled, posljednjih je pet minuta kritično.
Pa kako da onda živimo, mi koji se nalazimo na samom rubu vječnosti? (1) „A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista!“ (2 Pt 3,18.) (2) „Koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“ (Lk 11,13.) (3) „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“ (Mk 16,15.) (4) „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće [i sestara], meni učiniste!“ (Mt 25,40.) (5) „A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.“ (Rim 15,13.) (6) „Uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.“ (Fil 1,6.) I (7) „Dođi, Gospodine Isuse!“
Dwight K. Nelson