Adam Lanza je 14. prosinca 2012. ušao u osnovnu školu Sandy Hook u Newtownu u Connecticutu i hicima iz oružja ubio dvadesetero djece i šest odraslih osoba. U američkoj povijesti to je drugo najsmrtonosnije masovno ubojstvo koje je izvršila jedna osoba. Nadmašuje ga jedino masakr koji se dogodio 2007. godine u školi Virginia Tech. Prije pohoda na školu Lanza je oduzeo život svojoj majci. Kada je policija stigla u školu, Adam si je pucao u glavu, počinivši tako samoubojstvo.
Tornado opisan kao „gigantski crni razorni zid“ pogodio je 20. svibnja 2013. Moore u Oklahomi. Pod oznakom EF5 tornado, ovaj je vjetar dostigao brzinu od gotovo 340 kilometara na sat. Spustio se i ostao na tlu oko 39 minuta, putujući oko 30 kilometara i prolazeći kroz gusto naseljeni dio grada. Vrtlog širine dva kilometra usmrtio je dvadeset i troje ljudi. Pogođene su dvije škole, a u jednoj od njih je sedmero djece izgubilo život. Jedan je roditelj rekao: „Zvučalo je kao da teretni vlak izlazi iz lavljih ralja“.
Čini se kao da se broj besmislenih nesreća svakodnevno povećava. Mnogi ispadi uključuju i bombe i metke. Ljudi su psihički zlostavljani, unesrećeni bolestima ili opustošeni prirodnim nepogodama koje im uništavaju domove. Milijuni izbjeglica pokušavaju pobjeći od ratova koji njihova sela sravnjuju sa zemljom, te tisuće osoba ostavljaju bez krova nad glavom. Pucnjave po školama nastavljaju puniti naslovnice, a roditelji i učenici se boje da će još jedno smrtonosno divljanje za sobom ostaviti mrtvu djecu.
Pokušajte barem za trenutak razumjeti sve nevolje na našem planetu. Jednostavno će vas preplaviti, poput tsunamija. Većina ljudi upitat će se u jednom trenutku: „Zašto se događaju tolike tragedije? Ako smo evoluirali iz sluzi, vraćamo li se natrag? Ili, ako ima Boga koji je svemoćan, kako onda tumačiti nepotrebne nesreće?“ Mnogi zaključuju kako nema Stvoritelja, a ako postoji, čini se da je tvrdog srca i ravnodušan prema bolnim krikovima koji dopiru iz ruševina što nastaju posvuda na krajoliku čovječanstva.
Je li uopće moguće razumjeti nesreću? Većina bi brzo odgovorila: „Nije. Samo isključite vijesti i otiđite nekamo.“ No, što nam je nesreća bliža, to ustrajnije ovo pitanje odzvanja u našim ušima.
Za kršćanina koji vjeruje da nam Biblija daje jasnu sliku istine, postoje odgovori. Sažaljivi Otac na nebu suosjeća s patnjom koja teče iz svih vijesti. Božja riječ je, poput postojane stijene, temelj na kojemu nalazimo čvrstu nadu usprkos zbunjujućim nedaćama. Razmotrimo zajedno tri biblijske istine koje će nam pomoći u razumijevanju besmislenih tragedija o kojima svakodnevno slušamo.
Prva istina: uskrsnuće
Biblija naučava da postoji nada nakon smrti. Postoji buduće uskrsnuće, a s njime i obećanje beskrajnog, besmrtnog života. Isus je rekao: „Ja sam uskrsnuće i život… Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će“ (Ivan 11,25). Isus je svojim učenicima obećao: „Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ (Ivan 14,1-2.) Kada nesreća uznemiri naša srca, Isus nam daje nadu koja nosi naše misli u svijetlu budućnost.
Isus je pokazao istinitost uskrsnuća uskrisivši nekoliko ljudi iz mrtvih: sina udovice iz Naina (Luka 7,11-15), Jairovu kćer (Marko 5,21-42), i Lazara (Ivan 11,38-44). A kada je Krist uskrsnuo od mrtvih, s njime su uskrsnuli i još neki kao prvine onoga što će se dogoditi jednoga dana (Matej 27,51-53).
Uvid u ovo biblijsko učenje možemo dobiti kada pogledamo prekrasni šafran, jednu od prvih biljaka koje u proljeće nakon topljenja snijega niču iz zemlje. Tako tragedija čini da se osjećamo hladno i usamljeno. Poput duge, tamne zime, čeznemo za proljetnom i ljetnom toplinom. I prije no što proljeće dođe, mali šafran objavljuje da dolazi promjena. Sposobnost cvjetanja ovog podsjetnika na novo doba potiče nas da gledamo iza hladnih dana. Tako je i s obećanjem o uskrsnuću.
Druga istina: nalazimo se u ratu
Biblija nam isto tako kaže da samo privremeno živimo na svijetu koji je pun grijeha i kojim vlada neprijatelj. Oko nas se vodi nevidljivi rat. Biblija kaže: „Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, protiv vlasti, protiv vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima“ (Efežanima 6,12).
Iako Sotona posvuda širi smrt i uništenje, Bog mu postavlja granice (Job 1). Zlo neće vladati zauvijek. Budući da ovaj pali anđeo optužuje Boga za nepravednost, Bog mu dopušta da jedno vrijeme pokazuje svoju pravu narav. No, bliži se trenutak njegova uništenja. Zli djeluje sve većom snagom stoga što je „svjestan da ima samo još malo vremena“ (Otkrivenje 12,12).
Biblija popunjava dijelove koji nedostaju u zbrkanoj slici zla i patnje na našem svijetu. Stoga što vidimo samo dio ovog svemirskog rata između dobra i zla, lako je donijeti zaključke koji se temelje na našoj suženoj slici cjeline. Sagledavamo nekoliko činjenica, a još uvijek ne vidimo sve što se doista događa. Dopustite mi da to prikažem tako što ću vam dati samo jedan dio male priče.
Jednoga dana Sam je imao naporan dan u uredu. Tom i Jill su također bili tu. U podne, Sam ostavlja Toma i Jill u uredu i odlazi nakratko na ručak. Kad se vratio, nalazi Jill kako leži u mlaki vode na podu, bez svijesti, okružena razbijenim staklom. Zatim vidi Toma kako sasvim bezbrižno sjedi na stolcu. Kako je to moguće?
Mogli biste pretpostaviti kako vam dajem kratku sliku sljedeće epizode sapunice ili kratki uvid u posljednju dramsku seriju. Što bi se dogodilo da sam vam pokazao fotografiju Sama (čovjeka) kako stoji na vratima svoga ureda i gleda u pod gdje se nalazi Jill (zlatna ribica) koja leži pokraj razbijene staklene posude-akvarija? Tom (mačak) sjedi na stolcu, sunča se i bezbrižno liže svoje šape. Možda biste rekli: „O, sada je sve drugačije. A pomislio sam…“
Biblija sve čini drugačijim. Ona rasvjetljuje naše razumijevanje bitke između dobra i zla. Pomaže nam razumjeti kako je đavao, a ne Bog, začetnik sveg zla, boli i smrti na našem svijetu. Stoga što Bog cijeni našu slobodu u odlučivanju kome ćemo služiti, Sotona je dobio ograničeno vrijeme i slobodu kako bi svijet pridobio na svoju stranu. Srećom, njegovo vrijeme istječe i Bog će uskoro grijehu i patnjama zauvijek učiniti kraj. Ovo nas vodi k još jednom biblijskom učenju koje nam pomaže u razumijevanju postojanja nesreće.
Treća istina: Isusov drugi dolazak
Gledajući u skori Isusov dolazak možemo početi rasplitati pitanje postojanja zla. Bog nas upozorava kako ćemo prije Isusova drugog dolaska „čuti za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak“ (Matej 24,6). Zatim su pred nas stavljeni drugi znaci vremena kako bismo o njima razmišljali. Bit će prirodnih katastrofa (redak 7), lažnih učitelja (redak 11), porasta zločina i nasilja (redak 12) i porasta moralne pokvarenosti (redak 37).
Naš je svijet zbog grijeha potamnio od nesreća i patnji. Biblija je svjetlo koje sja preko tamnih sjena. „Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov. Vi ste sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noći niti tami“ (1. Solunjanima 5,4-5). Pavao kaže kako, bez obzira hoćemo li biti živi ili ćemo umrijeti prije Kristova povratka, imamo nadu koja će nas voditi sve do kraja (redci 9,10).
Jednoga sunčanog dana neki se čovjek vozio svojim čamcem mirnom rijekom punom velikog kamenja. Na žalost, nije mogao vidjeti kamene gromade ispod površine koje su vrlo lako mogle oštetiti čamac. No, srećom, s njime se vozio njegov prijatelj koji je poznavao rijeku. On mu je govorio: „Skreni lijevo… nastavi ravno… sada idi više nadesno.“ Vlasnik čamca se nasmijao i rekao: „Jesi li ti zapamtio svaki kamen u ovoj rijeci? Ja još ni jedan nisam vidio.“ Prijatelj mu je odgovorio: „Izvoli, uzmi ovo.“ Dodao mu je polarizirane naočale. Iznenada se sve promijenilo. Vlasnik čamca je sada mogao vidjeti kroz vodu. Umjesto odbljeska na površini, sada je mogao gledati ispod površine vode.
Bog nam je dao Bibliju kako bismo jasnije vidjeli da prolazimo kroz nemirne vode. Nismo sami. Imamo Vodiča koji nam pomaže razumjeti postojanje patnje.
Curtis Rittenour