“Jer Krist, kad smo još bili slabi, umrije u pravo vrijeme za bezbožnike. Jer jedva tko umre za pravednika; za dobroga može biti da bi se tko usudio umrijeti. A Bog pokazuje svoju ljubav k nama, što Krist, kad smo bili još grješnici, umrije za nas.” (Rimljanima 5,6-8)
Apostol Pavao nam u Rimljanima 5,6-8 skreće pažnju na temelj svoje vjere, podsjećajući nas na to da Kristova smrt čini radosnu vijest mogućom. On potvrđuje da je Krist u pravo vrijeme, dok smo još bili slabi, umro za bezbožnike.
Grčka se riječ upotrijebljena za vrijeme odnosi na poželjno ili pogodno vrijeme u kvalitativnom smislu. Kristova smrt nije bila slučajnost povijesti, nego dio Božjeg plana. Kao takva, došla je u predviđeno vrijeme, prema planu.
Mi smo u to vrijeme još uvijek bili “slabi”. Krist je umro za nas upravo u vrijeme kad smo bili krajnje bespomoćni da bilo što učinimo, što dokazuje da je u Kristovoj smrti naš jedini temelj nade u spasenje. To je istina na kozmičkom nivou. Krist je umro za nas kad su ljudi bili bespomoćni. Ali Pavao želi da to razumijemo i na osobnom nivou. Ja sam bio bespomoćan, i Krist je umro za mene. Svoje spasenje nisam mogao zaraditi ničim što sam sâm mogao učiniti. Međutim, moja slabost služi da bi se pokazala Božja snaga.
Razumije se, svi smo mi bezbožni. I sada, Pavao ponovno naglašava da nikakva naša dobrota ne doprinosi našem spasenju. On to ponovo ističe na kraju 8. stiha. Dok smo još bili grešnici, Krist je umro za nas. Bili smo slabi, bezbožni, bili smo grešnici.
Krist je umro za nas. Nema nikakve sumnje da nas spašava Krist, a ne mi sami sebe. Ipak, nije samo Krist bio uključen u tu žrtvu za nas, jer Bog je bio aktivan u Kristu. On je svoju ljubav prema nama pokazao u Kristovoj smrti.
Pavle nam u ovom kratkom djelu teksta od tri stiha iznosi nekoliko važnih istina o Kristovoj smrti. Ona je bila dio Božjeg plana i dogodila se u unaprijed određeno vrijeme. Bila je to smrt za nas. Koliko god da razumijemo pomirenje, nesporna je činjenica da je Kristova smrt bila djelotvorna u našem slučaju. Oslobođeni smo smrti zahvaljujući Kristovoj smrti. Pavao možda ne objašnjava sve pojedinosti o načinu funkcioniranja pomirenja, ali nas ipak ne ostavlja u nedoumici u pogledu toga da nam Kristova smrt nas radi omogućava spasenje.
Konačno, Pavao nam kaže da je Kristova smrt ujedno bila i prikaz Božje ljubavi. Gledajući na križ, mi vidimo kako se Božja ljubav izljeva za nas.
George R. Knight