Knjiga o Joni razotkriva uskogrudni mentalitet proroka koji nije mogao prihvatiti Božju milost za Ninivljane. Ako je prorok, duhovni vođa naroda, tako razmišljao što se moglo očekivati od naroda? Jona je očajnički trebao novo razumijevanje, novi, širi uvid u pitanje spasenja i Božjeg postupanja prema pojedincima i narodima.
I današnja društva, crkve i pojedinci imaju istu potrebu. Često kažemo da živimo u “društvu u tranziciji” što podrazumijeva da je naša situacija, za razliku od nekih drugih društava koja su oblikovana, u procesu korjenite promjene. Međutim, ako bolje razmislimo o svom životu i društvu vidjet ćemo da su sva društva, cijeli svijet, u tranziciji. Budući da je svaka osoba srasla s okolinom u kojoj prebiva i pojedinci proživljavaju neku vrstu tranzicije. Živimo u okružju stalnih promjena, religijskih, ekonomskih, političkih, kulturoloških, koje neumoljivo dolaze i odlaze ostavljajući duboke tragove u našim međuljudskim odnosima.
Da bismo živjeli smislen život u ovakvim okolnostima nužno je biti neprekidno otvoren za djelovanje Duha Svetog jer samo u dijalogu s Bogom, kroz Njegovu pisanu riječ,. Bogoslužja, molitve, savjest, mi se preoblikujemo u nove osobe, ono što je staro ostavljamo iza sebe a usvajamo nove vrijednosti, nove spoznaje i otkrivenja. Važno je napomenuti da je ovdje riječ o promjenama uzrokovanim djelovanjem Duha Svetog koji nam omogućuje da vrednujemo sve ono što nam život daje i uzima kako bi
uvijek bili vjernici čija je domovina nebo, ovozemaljski život samo prolazna postaja na putu do vječnog života a sve što posjedujemo potrebno ali i privremeno sredstvo za ostvarenje Božje volje na ovoj zemlji.
Jona je onaj dio službe koji je nama poznat proveo u sukobu s Bogom i okolinom kojoj je trebao propovijedati evanđelje zato jer nije želio žrtvovati svoje uskogrudno poimanje spasenja neznabožaca. Njegovo iskustvo nas uči da mi razgovaramo s Bogom ne zato da bismo Ga uvjerili u ispravnost svojih stavova već primili novo razumijevanje njegove milosti, dobrote i ljubavi. Spremnost na promjenu misli i ponašanja, u skladu s Božjom voljom, može nam donijeti nove radosti, nove prijatelje i nova saznanja i otvoriti nam vrata jednog sasvim novog i nama nepoznatog svijeta koji Bog već sada stvara.
Kada razmislimo okružju u kojem živimo upitajmo se postoji li nešto što nam Bog želi reći što može korjenito promijeniti naš život? Možda se već mjesecima i godinama molimo da Bog učini ovo ili ono, ukloni ovu ili onu prepreku a sve što treba učiniti je vjerovati u Božju dalekovidnost i brigu i dopustiti njemu da “obraća Ninivljane” bez obzira što mi o tome mislili. Kada evanđelist Matej kaže da svoje brige bacimo na Njega onda to znači da posljedice neke odluke na koju nas Bog poziva prepuštamo Njemu.
Besmisleno je provesti život, ili čak jedan dan, u srdžbi zato što je Bog odlučio učiniti nešto što mi smatramo nepotrebnim ili čak štetnim. Kada Bog nešto zatraži od nas tada On preuzima i brigu o posljedicama.
Živima u oceanu različitih običaja, mišljenja, stavova i vjerovanja i nema potrebe živjeti u neprekidnom sukobu s okolinom kao što je to pokušao Jona. Umjesto toga dopustimo Bogu da prebiva u našem svijetu i omogućimo mu da se kroz nas proslavi.
Darko Pirija