Dragutin Matak
Usred Isusovih praktičnih i slikovitih pouka nalazi se usporedba o djeci jer najtočnije opisuje ideale karaktera koji ima vječnu vrijednost. Samo oni odrasli ljudi koji postaju kao djeca ulaze u kraljevstvo nebesko. Naravno, Isus ne naučava da bi čovjek trebao ostati uvijek dijete, jer bi to isključivalo napredovanje u zrelost, nego upućuje na odlike istinske čovječnosti koje se odrastanjem ne smiju umanjivati.
Ne budite djetinjasti
Isus opominje odrasle zbog nedosljednosti i razjedinjenosti pa im kaže da su “nalik djeci što sjede na trgovima” i od silne razonode ne mogu se složiti koju bi se igru igrala, da li svadbe ili pogreba. (Matej 11, 16-17) Ovakvo ponašanje djece sigurno nije primjer koji bi odrasli trebali slijediti. Biblija navodi još nekoliko obilježja djece koja valja mijenjati odrastanjem.
“Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću!” (1 Korinćanima 14,20) savjetuje Pavao vjernike u Korintu. Zrela prosudba i iskustvo svojstva su odraslih i djeca ih jednostavno ne posjeduju. Šteta što u tom smislu ljudi nikada ne odrastu.