Molitva je ono što kršćansku crkvu čini drugačijom od svih klubova, bratstava ili svjetovnih organizacija. Molitva čini važnu razliku između kršćanstva i ostalih svjetskih religija. Bez molitve nemamo ništa više osim Knjige obavještenja, određenog vjerovanja po kome bi trebalo pokušati živjeti. Činjenica da u stvari možemo razgovarati s Bogom, održavati vezu s Isusom Kristom, čini molitvu najvažnijom u kršćanskom životu.
Pogledajmo Luka 18,10-14. da bismo dobili opću sliku o molitvi i njenom značenju: “”Dva čovjeka uđoše u hram, da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik. Farizej stade i počne se moliti u sebi: ‘Bože, zahvaljujem ti, što nisam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubočinci ili kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega, što stečem.’ A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju svojih podignuti k nebu, nego se je udarao u prsa svoja i molio se: ‘Bože, milostiv budi meni grješniku!’ Kažem vam: Onaj otide opravdan kući, a ne onaj, jer tko se povisi, ponizi se, tko se ponizi, povisi se.”
Jedan od prvih preduvjeta za molitveni život ispunjen značenjem jeste poniznost. Samo osoba koja je prešla stepenice dolaženja Kristu, koja je osvjedočena da je grješnik i da je nemoćna spasiti samu sebe, predstavlja poniznu i predanu osobu. Da li je možda moguće da netko nikada ne dođe do dubljeg poznanja o značenju molitve zbog toga što još uvijek nije došao Kristu?
Sigurno postoji takva mogućnost. Međutim, kad shvatimo da je osnova kršćanskog života zajednica s Kristom, i kad dođemo k Njemu da bismo dobili spasenje, bit ćemo osposobljeni moliti se kako treba. Tek kada je carinik priznao svoje grješno stanje i došao Bogu moleći Ga za milost, bio je opravdan.
Jedna od uobičajenih predstava o molitvi jeste da je njen prvenstveni cilj primanje odgovora. Želio bih vam reći da ako je vaš prvenstveni cilj da u molitvi dobijete uslišenje i određene odgovore, neće proći dugo vremena i vi ćete se prestati moliti. Posjedovanje vječnog života znači posvetiti se upoznavanju Boga. A i prvenstveni cilj molitve jeste poznavati Boga. Prvenstveno je važna zajednica, održavanje veze, a ne primanje odgovora.
Koliko dugo bi vaši međuljudski odnosi potrajali kad bi jedini cilj vaših razgovara s ljudima iz vaše okoline bio da vas usliše kad tražite od njih da nešto urade za vas? Mi obično razgovaramo sa svojim prijateljima samo radi održavanja prijateljstva. Isto važi i za molitvu. Isus je rekao u Mateju 6,33: “Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati.” Tek na kraju se govori o životnim potrebama. Bog zna naše potrebe. Molitva nije tu da Mu na prvom mjestu iznesemo svoje potrebe. Ona treba razviti i održati prijateljstvo s Njim.
Molitva kao predmet je neiscrpna tema. O njoj su napisane čitave knjige koje su tek dotakle površinu. Međutim, postoji još jedna pojedinost koju bih želio sada kratko dotaknuti, a to je činjenica da se treba osloboditi svake žurbe. Mnogi čak i u trenucima molitve ne primaju blagoslov stvarne zajednice s Bogom. Oni se suviše žure. Brzim koracima hitaju proći kroz krug Kristove drage prisutnosti, zastajući možda samo za trenutak na ovom svetom području i ne čekajući na savjet. Oni nemaju vremena ostati sa božanskim Učiteljem. Vraćaju se na svoj posao sa svojim teretom. Ovakvi neće nikada postići najveći uspjeh, sve dok ne nauče tajnu duhovne sile. Moraju omogućiti sebi vrijeme da razmisle, da se mole i da čekaju kako bi im Bog obnovio tjelesne, umne i duhovne snage. Ne trenutak u kome ćemo zastati u Njegovoj prisutnosti, već osobni kontakt s Njim — to je naša potreba. Odsustvo žurbe u vašem molitvenom životu je jedna od najvećih tajni pomoću kojih možete pronaći osobnu zajednicu s Kristom.
Moris Venden