„Isus mu reče: Tko je opran, ne treba nego da samo noge opere, onda je sav čist.“ (Ivan 13,10)
„Tako dođe k Simonu Petru. On mu reče: Gospodine, zar ti da mi pereš noge? Isus mu odgovori: Što ja činim, ti ne znaš sada, ali ćeš poslije razumjeti. Petar mu odgovori: Nikad mi ti nećeš oprati nogu! Isus mu odgovori: Ako te ne operem, nećeš imati dijela s menom.“ (Ivan 13,6–8).
Petar je smatrao da je teško da mu netko opere noge. Zašto? Zašto je po vašoj pretpostavci Petar smatrao da je to teško? Da li je smatrao da je Sin Božji iznad tako ponižavajućeg posla? Da li se možda osjećao krivim što se nije ponudio da to on sam uradi?
Bio je običaj da sluga pere noge, a ako nije bilo sluge, neko bi dobrovoljno obavio taj posao. Ali takvog dobrovoljca ne očekujte među učenicima koji su se sukobljavali i svađali tko će među njima biti najveći! Tada je Isus rekao: „Petar mu odgovori: Nikad mi ti nećeš oprati nogu! Isus mu odgovori: Ako te ne operem, nećeš imati dijela s menom. Reče mu Simon Petar: Onda, Gospodine, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu. Isus mu reče: Tko je opran, ne treba nego da samo noge opere, onda je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi.“ (8-10).
Petar je već bio opran Isusovom silom očišćenja. Krštenje, kad su ruke i glava kao i noge oprani, simbolizira očišćenje cijelog čovjeka. Večera Gospodnja je simbol čišćenja koje je potrebno zbog padova i pogrešaka tijekom rasta. Kad prihvatimo Isusa kao svog osobnog Spasitelja, zbog Njegove pravde, mi pred Bogom stojimo kao da nikada nismo sagriješili. A Njegova milost koja opravdava dostupna nam je dan za danom prema našim potrebama. Zbog primjera koji nam je Isus u ovoj službi ostavio znamo da ako hoćemo imati dio s Njim uzimat ćemo udjela u obredu Večere Gospodnje u svim njegovim vidovima. Ako nas On ne opere, nemamo djela s Njime.
Oni koji su pripadali ranoj kršćanskoj Crkvi obavljali su jedno izvjesno vrijeme ovaj dio obreda, ali zatim su mnogi zaključili da im ne odgovara, pa je tako bio napušten. Međutim, cijeli obred je nekompletan bez obreda pranja nogu. Tek kad smo oprani Njegovom krvlju, iznova očišćeni, osposobljeni smo uzeti učešće u kruhu i čaši kao simbolima zajedništva s Njime. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)