„Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!“ (Otkrivenje 19,2)
U tekstu iz Otkrivenja od 15-19. poglavlja opisan je Božji završni sud nad Babilonom, velikom silom koja je tlačila Njegov narod. Zanimljivo je da Bog pripadnike svoga naroda naziva slugama, bolje rečeno robovima. Oni nisu robovi Babilonu, već Božji robovi. Iako otkupljeni krvlju Janjetovom (Otkrivenje 5,6.9.10), u izvjesnom smislu ostaju „robovi“ u ovom životu.
Zanimljivu analogiju tom jeziku nalazimo u američkoj povijesti. Američki Građanski rat je započeo kao bitka oko relativnih prava federalnih jedinica i savezne vlasti. Tijekom vremena se mnogo viši cilj pojavio pred očima – sloboda robova u južnim državama. Mnogi koji bi oklijevali umrijeti zbog državnog jedinstva bili su spremni dati svoj život kako bi svi ljudi mogli biti slobodni.
Abraham Lincoln, američki predsjednik, čeznuo je oslobođenju robova, ali je znao da bi to bilo beznačajno ukoliko ljudi budu vjerovali da će Jug pobijediti u ratu. Sjevernjačke vojske su išle iz poraza u poraz sve do rujna 1862. godine. Tada je kod potoka Antietam u Marrylandu 3600 ljudi poginulo na bojnom polju tijekom jednoga dana (najveći broj žrtava ikada zabilježenih u američkoj povijesti). Kao rezultat ovog krvoprolića, južnjačka armija se povukla u Virginiju, a Lincoln je objavio Proklamaciju o oslobođenju, dajući slobodu robovima na Jugu.
Na cijelom su Jugu robovi čuli ovu vijest i povikali: „Konačno smo slobodni!“ Međutim, da li su stvarno bili slobodni? I da i ne! Iako su mnogi robovi padali na koljena, lijući suze radosnice, kada su čuli vijest, njihov svakodnevni život se nije promijenio. Muževi, žene i djeca i dalje su bili prodavani odvojeno od ostalih članova obitelji. Robovi su i dalje morali trpjeti bičevanja, čak i vješanje ukoliko nisu bili poslušni svojim gospodarima. Prema mnogima se postupalo gore nego sa stokom.
Međutim, nešto se, ipak, promijenilo. Ljudi su ginuli kako bi ih oslobodili! Vlada nije priznavala njihovo pravo na slobodu. Iako su još bili robovi za bičeve svojih gospodara, njihova srca i umovi su postali slobodni. Znali su da se dana oslobođenja približava, jer je već bio najavljen. Iako su u izvjesnom smislu bili robovi, u drugom su već bili slobodni!
U Kristu su sva ljudska bića proglašena slobodnima. Priča u Otkrivenju je puna krvi i straha, jer je bitka i dalje u tijeku i treba postići ono što je Isus već učinio. Bez obzira na sve kroz što sada prolazimo, odlučujući trenutak je već kucnuo. Više nije rano za Božje robove da objave: „Ja sam konačno slobodan!“
Gospode, pomozi mi da već danas živim u slobodi koju je Krist osigurao za mene! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)
