„Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: `Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!`“ (Otkrivenje 18,7)
Knjiga otkrivenja opisuje Babilon-bludnicu kao kraljicu, odjevenu u raskošne haljine i prekrivenu draguljima (Otkrivenje 17,4.5). Njeno bogatstvo je komercijalni zamašnjak koji donosi napredak trgovcima iz cijeloga svijeta (Otkrivenje 18,9-19). Međutim, sve se njeno bogatstvo i napredak temelje na iskorištavanju drugih (Otkrivenje 17,6; 18,2.3.5). Zato ovaj tekst sadrži poziv na uzvratnu akciju. Suprotno svom dosadašnjem bogatom životu, ona je sada osuđena na muke i žalost, na nevolje koje je nekada zadavala drugima. Pismo čak navodi njenu raskoš kao jedan od razloga za njeno prokletstvo (Otkrivenje 18,3).
Da li je, prema tome, raskošan život grijeh protiv Boga? Ako je tako, koliko je raskoši potrebno da bi se upisalo kao grijeh? Da li je samo posjedovanje bogatstva razlog za ukor? Pogledajmo samo koliki bi među antičkim stanovnicima bili zadivljen i onim što stoji na raspolaganju današnjim” siromašnijim” ljudima? Mnoge od današnjih siromaha imaju starije, ali i dalje upotrebljive automobile, žive u stanovima s centralnim grijanjem, imaju električne aparate i televizore koji mu osiguravaju zabavu! Sve bi to spadalo u nezamislivi luksuz u rimsko doba. Da li je bogatstvo grijeh? Ako je tako, od koje granice bogatstvo postaje grijeh?
Odgovor se nalazi u prvom dijelu teksta u Otkrivenju 18,7. Nije Babilon samo živio raskošno – bludnica je slavila sebe preko svoga imanja! Nisu je samo imanja osuđivala, već njena sebičnost prilikom njihove upotrebe, i u tome se krije razlog njene propasti. Njen cilj je bio prikupljanje bogatstva, ali ne u korist drugih ili čak cijelog ljudskog roda, već za proslavljanje same sebe, za stvaranje vlastitog života udobnijim i sigurnijim.
Mislim da Boga manje zabrinjava veličina vaše kuće, a više vaša gostoljubivost ili nedostatak gostoljubivosti. Njega manje brine je marka vašeg automobila, a više osobine koje smo spomenuli, kako upotrebljavate taj automobil i da li njime prevozite one koji nemaju automobil. Mnogobrojnost društva u kome se krećeš nije Mu toliko važna, koliko dobrota ljudi koje nazivaš svojim prijateljima. Njega manje zanima okolina u kojoj živiš od toga kako se odnosiš prema susjedima pored kojih živiš.
Vjerujem da bogu ne smeta ako imaš veliku plaću, sve dok ne počneš sklapati razne kompromise sa svojom savješću kako bi je dobio. Bog te neće osuditi ako radiš prekovremeno, ali će željeti saznati da li to činiš sebe radi ili za dobro svojih bližnjih. Bogu ne smeta ako napreduješ u svom poslu, sve dotle dok se trudiš pomagati drugima kako bi i oni napredovali. Bogu ne smeta veličina tvoga imanja koliko činjenica da je ono zavladalo tvojim srcem! Babilon nije u tome što imaš, već kako se ponašaš, kako živiš!
Gospode, otvori mi oči kako bih mogao sagledati Babilon koji želi živjeti u meni. Oprosti mi što sam često slijep za potrebe svojih bližnjih i pomozi mi da bližnje promatram Tvojim očima! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)