“Za sve koji vjeruju svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.” (Rimljanima 3,22-24)
Danas želimo razmatrati riječ “otkupljenje”. Što to znači da nas je Krist otkupio? Ako je pravednost, kao što smo jučer vidjeli, metafora iz sudnice, otkupljenje je izraz tržnice.
Moja majka je bila veliki sakupljač kupona. Za svaki cent koji je potrošila u trgovinama koje su sudjelovale u ovoj reklamnoj promidžbi, ona je dobila kupon koji je spremila u posebnu knjižicu. Imala je i katalog pomoću kojeg je znala koje darove može dobiti za određeni broj knjižica s ovim kuponima. Kada je imala dovoljno ispunjenih knjižica, odnijela ih je u trgovinu gdje ih je mogla predati i “otkupiti” svoj dar. Zanimljivo je to što se ova trgovina zvala “otkupiteljski centar”.
Osnovno značenje glagola “otkupiti” jest “kupiti” ili “kupiti natrag”. Uporaba riječi “otkupljenje u svuda prisutnoj grčkoj kulturi u ona drevna vremena potječe iz ratnih običaja. Pobjednici bi nakon bitke skupili pobijeđene i odveli ih na prodaju kao robove. Međutim, ponekad bi otkrili da su zarobili važne osobe koje su njihovoj domovini bile vrijednije ako nisu robovi. U takvim prigodama pobjednici bi obavijestili svoje neprijatelje o takvim vrijednim zarobljenicima i ponudili im oslobođenje za određenu cijenu. Protivničke vlasti su često prihvaćale ovakve ponude. Stoga su prikupljale novac kako bi “vratile natrag” i1i “otkupile” ove posebne ratne zarobljenike. Kupovna cijena se nazivala otkupnina. I Stari zavjet rabi isti pojam. Netko tko je mogao platiti otkupninu mogao je otkupiti i roba u Izraelu (Levitski zakonik 25,47-49).
Novi zavjet primjenjuje pojam otkupa na Krista. Rimljanima 6,16 govori o grešnicima kao robovima grijeha. Ali za razliku od starozavjetnog Židova koji se možda mogao otkupiti (Levitski zakonik 25,49), Sotonini zarobljenici se uzalud bore protiv ropstva grijeha.
U ovom kontekstu Pavao nam govori da je Krist postao naše otkupljenje. Isus je rekao svojim učenicima da je “Sin Čovječji” došao “da dadne život svoj kao otkup mjesto svih” (Marko 10,45). Pavao primjećuje: “Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavši mjesto nas proklet.” (Galaćanima 3,13) Petar nas podsjeća da nismo otkupljeni srebrom ni zlatom, “nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta” (1. Petrova 1,18.19). (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)