„Oni pripadaju meni, veli Gospod nad vojskama, u dan, što ga spremam, kao svojina moja! Prijazno ću postupati s njima, kao što otac postupa sa sinom svojim, koji služi u njega.“ (Malahija 3,17)

Jedna od optužbi kojima se sotona stalno bacao na Boga kroz stoljeća jeste da je Bog sebičan. Sotona je priželjkivao ono što je Božje, i kad mu to nije bilo dano, optužio je Boga da je usmjeren na sebe i sebičan.

Na prvi pogled može se učiniti da sotona u nečemu ima pravo. Pogledajmo Hagej 2,8 gdje Bog kaže da su srebro i zlato Njegovi. Pogledajmo 50. psalam od 10. do 12. gdje Bog kaže: „Jer je moja svaka zvijer u šumi i stoka na planinama na tisuće. Poznam svaku pticu na gorama; što se kreće u polju, moja je svojina. Da bih ogladnio, ne bih ti to rekao; jer moj je nadzemaljski svijet i što ga ispunja.“

Zvuči veoma posjednički, zar ne? Ali na sotonine optužbe odgovoreno je na križu. Golgota je dokazala da Bog nije sebičan, već voljan davati i to veoma nesebično. Bog je pun samoodricanja.

Naročiti razlog zbog kojeg Bog naglašava da posjeduje sve, sastoji se u tome što je to istina! On je onaj koji je stvorio sve, uključujući i nas. Mi smo samo stvorenja. Zemlja je Njegova. Međutim, postoji nešto što nije Njegovo. Mi svi nismo Njegovi. On nam je dao slobodu izbora i jedini način na koji može reći da smo Njegovi jeste ako dobrovoljno izaberemo biti Njegovi.

U svezi s tim imamo obećanje u našem tekstu. „Oni pripadaju meni, veli Gospod nad vojskama, u dan, što ga spremam.“ Dolazi dan kada će oni koje Bog želi više od bilo čega drugog – oni koji su Mu mnogo vrjedniji od životinja, zlata i tisuće brjegova – postati Njegovi. On posjeduje sve ostalo.

Postoji i jedna grupa ljudi koja će isto tako biti Njegova. Da li si i ti jedan od njih danas? Da li si tako izabrao? Kad razmišljamo o službi pristava, ne govorimo samo o novcu. Najveći i najskupocjeniji dar koji možemo donijeti Gospodinu nije naš novac, već mi sami. Bez dara srca punog ljubavi davanje novca je bezvrijedno. Bog već ima sve srebro i zlato – to je Njegovo. I dok srce koje je puno ljubavi ne može ne donositi darove, prvi i osnovni dar koji moramo donijeti Njemu jesmo mi sami. Prava služba pristava počinje izborom da pripadamo cijeli Gospodu u ljubavi prema Njemu i službi Njemu. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)