“Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” (Matej 1,21).
Isus je grčki oblik hebrejskog imena Jošua, koje znači “Jahve spašava” ili “Bog spašava”. Međutim, pitaćemo — tko je “Njegov narod”? Kakav to narod Jahve može spasiti kroz nekoga tko je rođen od Marije? Kao silna svjetlost, odgovor dolazi iz Isusovog rodoslovlja: Isus može spasiti ljude kao što su bili Tamara, Rahaba, Ruta, Bat-Šeba i David. On može spasiti neznabošce, prostitutke, preljubočince, varalice i ubojice. On može spasiti bilo koga!
Matej je Isusa jasno predstavio već od 1. stiha kao Mesiju i Davidovog potomka. U hebrejskom načinu mišljenja obje su titule imale političke prizvuke. Te dvije titule su se sjedinjavale u viziji o jednom zemaljskom kralju. David je bio slavan ratnik i osvajač, pa su Hebreji prvog stoljeća očekivali da njihov Mesija-Kralj “odradi” isti program. Mesija, ili Krist, trebao je biti nacionalni izbavitelj.
Za Hebreje prvog stoljeća, Mesija koji narod ne bi oslobodio bar politički, teško da bi se mogao smatrati pravim Mesijom. Samo jednom nadahnutom rečenicom Matej ruši cijeli hebrejski koncept Mesije. Krist, kako on ističe, nije došao spasiti svoj narod od njihovih rimskih gospodara, nego od njihovih grijeha.
Doduše, postoji smisao u kojem je Isus ipak došao kao Kralj koji osvaja. Došao je “spasiti svoj narod od grijeha njegovih”.
Drugim riječima, Isus nije došao spasiti ljude u njihovim grijesima, nego od njihovih grijeha, od vlasti grijeha nad njihovim svakodnevnim postupcima.
Isus je došao da nam pomogne da pobjedimo grijeh u našim životima. To se događa na tri nivoa. Prvi, svojim bezgrešnim životom i smrću na križu On izbavlja svoj narod od kazne grijeha.
Drugi, Isus izbavlja svoj narod, kako smo gore napomenuli, od sile grijeha nad njihovim životima.
I treći, Isus će na kraju izbaviti svoj narod od prisutnosti grijeha, kada se vrati na nebeskim oblacima da bi im dao njihovu vječnu nagradu.
George R. Knight