Neki ljudi smatraju kako je sloboda predstavljena zastavom ili nekim sloganom što su ga prihvatili oni koji se nastoje osloboditi tlačenja. Neki smatraju kako sloboda ima boju novca: srebrnih ili zlatnih kovanica, ili pastelnih novčanica; crnih, zlatnih ili platinastih kreditnih kartica. Ljudi vrlo rijetko u Bibliji vide nešto poput boje slobode. Sve više i više ljudi promatra Bibliju samo kao sivi tekst koji iznosi pripovijesti o ljudima koji su se pojavljivali, bezlični i jednodimenzionalni.
Viktorijanski pjesnik Algernon Charles Swinburne zapisao je gorak sažetak Isusova utjecaja: “Pobijedio si, o blijedi Galilejče; svijet je postao siv od tvojega daha.” Pogrešno. Pogrešno zbog dvaju razloga. Isus nije bio blijed: bio je Židov i ten mu je bio taman zbog kretanja na otvorenom. A gdje god bi došao donosio bi svjetlo nade i slobode.
Više no riječi
Noelene i ja smo 1960. godine, upravo vjenčani, stigli u Indiju. Bili smo spremni promijeniti svijet. Indijski je narod bio, nakon samo 13 godina neovisnosti, još uvijek zanesen okusom slobode.
Jednoga sam dana sjedio, s još jednim misionarom, na velikom okupljanju u gradu Indore u središnjoj Indiji. Došli smo čuti Jawaharlala Nehrua, prvog premijera slobodne Indije. Odjeven u karakterističnu odjeću s ružom zataknutom za rever, Nehru je govorio hindskim jezikom. Među slušateljstvom, koje je brojilo oko 5.000 osoba, moj kolega i ja smo, kao jedini prisutni stranci, vjerojatno odskakali od ostalih. Iznenada je Nehru napravio stanku, pogledao u našem smjeru, i počeo govoriti engleskim jezikom. Nakon nekoliko rečenica ponovno je nastavio govoriti hindski.
Nehru, kojemu je Mahatma Gandhi bio nadanuće i mentor, doveo je Indiju do slobode. On i Gandhi to nisu postigli organizirajući vojsku i vodeći bitke, već oživotvorujući načela iz Isusove propovijedi na gori. Svoj su narod učili da se pokornošću odupiru sili: kada prime udarac, neka okrenu i drugi obraz.
U predvečerje rođenja Indije kao slobodne nacije, 14. kolovoza 1947., Nehru se obratio ustavotvornoj skupštini. U jednome od velikih govora dvadesetog stoljeća, on je rekao: “Prije mnogo godina načinili smo ugovor sa sudbinom, a sada dolazi vrijeme kada ćemo izvršiti obećanje… Kada kucne ponoćni sat, dok svijet spava Indija će se probuditi u život i slobodu.” Tako je spuštena zastava Ujedinjenog kraljevstva, a podignuta zastava Indije: zastava boje šafrana (narančasta, napom. prev.), bijela i zelena. Boje slobode. Isus je oslobodio ljude – njihov um, tijelo i duh.
Prave boje
U nekim drugim državama sloboda ima crvenu, bijelu i plavu boju, ili niz drugih boja. Osim sive. Nije mi poznata ni jedna siva zastava na cijelom svijetu. Siva boja nije boja kojom Isus iz Nazareta boji svijet. Proučite četiri izvješća o njegovu životu: Mateja, Marka, Luku i Ivana. Nigdje nećete naći sivog Isusa. On je oslobađao muškarce i žene, djevojčice i dječake; oslobađao ih je da bi pjevali, smijali se i živjeli novim životom.
U njemu “bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima”, pisao je ljubljeni Ivan (Ivan 1,4). I sam Isus je rekao: “Ja sam došao da… imaju život i da ga imaju u izobilju” (Ivan 10,10).
Takvu zamisao ne biste pronašli u ponašanju mnogih Isusovih sljedbenika u prošlosti. Isusu je loše služila crkva koja je postavila za ideal život asketizma, odricanja i povlačenja iz društva. Sve do danas neprijatelj održava Swinburneovu laž kojom on opisuje Isusa, Onoga koji donosi slobodu, kao nekog tko crpi radost iz života, gazi osobnost i stvaralaštvo. Kakva parodija Isusa koji je davno hodao galilejskim putovima! Samo čišćenjem nakupljenog stoljetnog smeća i povratkom Isusu iz evanđelja možemo ga vidjeti onakvim kakav je bio. Onakvim kakav doista jest.
Poruka i poslanje
Na početku službe Isus je izložio svoju poruku i poslanje. Jedne subote u sinagogi u Nazaretu, kada je bio pozvan čitati ulomak iz Pisma za taj dan, Isus je počeo čitati iz Izaijine knjige i objavio: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje” (Luka 4,18-19).
Kada su pogledi svih prisutnih bili na njemu, ustvrdio je: “Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo” (redak 21).
Razmotrite snagu ulomka koji je Isus naveo: radosna vijest, sloboda, vraćanje vida, oslobađanje potlačenih, Gospodnja naklonost. Ove riječi zrače nadom i životnošću. Poruka ovih riječi je poruka novog početka i nade. Poruka slobode.
Isus iz Nazareta je živio ovu poruku. “Isus je prošao čineći dobro i ozdravljujući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim” (Djela 10,38). Isus je ljudima davao slobodu tijela, uma i duha. On je bio osloboditelj, donositelj slobode.
Isus i subota
Jedne subote, dok je Isus poučavao u sinagogi, žena s povijenom kralježnicom nalazila se među pobožnicima. Dugih 18 godina bila je savijena pod pravim kutom, nesposobna podići glavu prema nebu.
Isus ju je zamijetio i pozvao naprijed. Stavljajući svoju ruku na nju, rekao je: “Ženo, oslobođena si od svoje bolesti” (Luka 13,12). Istog trena žena se uspravila i počela hvaliti Boga. No, nisu svi bili sretni zbog ovog čuda. Nadstojnik sinagoge, ogorčen što je Isus ovu ženu izliječio u subotu, ukorio je narod: “Ima šest dana za rad! U te dane dolazite i liječite se! A ne u subotu” (redak 14).
Kakve li sljepoće! Kakve li izopačenosti istinskog bogoštovlja!
Isus obećava konačnu slobodu. Isus ga nije poštedio. “‘Licemjeri!’, odvrati mu Gospodin. ‘Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga odvede i napoji?” (redak 15)
Isusovo zaključivanje udara u srž: U ime držanja subote bolje su postupali sa životinjama no s ljudskim bićima. Evanđelja bilježe sedam subotnjih Isusovih čuda (Ivan 5,1-15; Marko 1,21-28; 29-31; Marko 3,1-6; Ivan 9,1-41; Luka 13,10-17; Luka 14,1-4). Niti jedna od ovih osoba, koje je Isus izliječio, nije bila “hitan” slučaj. Poput žene s iskrivljenom kralježnicom, i oni su mogli pričekati još jedan dan. Čovjek koji je ležao pored ribnjaka bio je oduzet trideset i osam godina (Ivan 5); prosjak u Jeruzalemu bio je slijep od rođenja (Ivan 9). Zašto nisu pričekali da prođe subota? No, zašto bi čekali? Oni su bili u okovima, a Isus je došao ljude osloboditi. Oslobođenje nije želio odgoditi ni za jedan dan.
Konačna sloboda
U raspravi s onovremenim vjerskim vođama Isus je iznio čudnu tvrdnju: “Ako ustrajete u mojoj nauci… upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi… ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti oslobođeni” (Ivan 8,31-36). Židovi su odgovorili kako oni nikada nisu bili ničiji robovi. Većina današnjih ljudi dala bi sličan odgovor.
No, svi smo mi, bez izuzetka, robovi navika koje nas drže u okovima. Za neke je to alkohol, duhan, droge ili neumjerenost u jelu. Za druge su to umne loše navike koje nas opterećuju: brige, pohlepa, požuda, ponos ili zavist.
Muči nas prošlost: svi smo mi zabrljali: učinili smo ili rekli užasne stvari. Ili, nismo učinili ono što smo trebali učiniti. Muči nas sadašnjost: strahujemo za zdravlje, posao ili djecu. Muči nas budućnost: kako ćemo se održati u zastrašujućim vremenima koja dolaze na zemlju?
No, Isus nas uvjerava: “Ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti oslobođeni”. On je osloboditelj, On je donositelj slobode. Došao nas je osloboditi: osloboditi od okova koji nas sputavaju i osloboditi za bezgranične mogućnosti radosti, rasta i širenja vidokruga.
A Isus je obećao konačno oslobođenje od smrti i strahova. Svojim životom među nama i smrću na križu svladao je moć starog neprijatelja. “Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i sam postade sudionik u tome da smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla, i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti” (Hebrejima 2,14-15).
Jedino kada znamo kako umrijeti, možemo znati kako živjeti. Oslobađajući nas za suočavanje sa smrću, Isus nas oslobađa za istinski život. Aleluja, kakvog li Spasitelja! Isus je osloboditelj i donositelj slobode! Dakle, Swinburne je sasvim u krivu. Istina je upravo suprotna: “Pobijedio si, o snažni Galilejče; svijet je postao slobodan od tvojega daha.”
William G. Johnson