Moja kći Amber mi je jako slična. Mislim, jako. No, ne brinite ako ste osjetili sažaljenje prema njoj zbog sličnosti sa mnom, jer se pokazalo kako je ženska inačica moje DNK, zajedno s onom moje supruge, zapravo vrlo lijepa.
Jednom prilikom, kada smo Amber i ja putovali zajedno po inozemstvu, jedna zaposlenica carine upitala ju je sumnjičavim tonom: „U kakvom si odnosu s ovim čovjekom?“ Amber se uznemirila i rekla: „Pa, on je moj tata.“ Zaposlenica je rekla nešto kao da joj se čini kako sam premlad da bih bio njezin otac, na čemu sam joj, naravno, zahvalio. Ali, nije nam vjerovala. I tako smo se, bez izgovorene ijedne riječi, Amber i ja postavili obraz uz obraz i rekli službenici da dobro pogleda naša lica, osobito naše identične nosove. Službenica je rekla: „Da, očito ste rodbinski povezani,“ i mahnula nam je da prođemo.
Ispričao sam se Amber, kasnije, zbog njezine velike sličnost sa mnom, no čini se da joj to uopće nije smetalo. Jedanput sam u njezinoj sobi uočio svoju fotografiju na kojoj sam u dobi od otprilike 12 godina. Sličnost je bila značajna. Upitao sam: „Hej, Amber, smeta li ti što si toliko slična svome ocu?“
Nikada neću zaboraviti njezin smiješak i odgovor koji mi je dala: „Ne, tata. Meni se sviđa što izgledam poput tebe.“ O! Ako ste otac ili majka mora vam biti poznato koliko je ugodno čuti ove jednostavne riječi!
No pitam se koliko ljudi se tako osjeća kada je u pitanju Bog?
Mislim, razmislite o tome: Biblija nam često kaže da je Bog naš Otac – naš Tata. Čak nas je i Isus učio da se molimo: „Oče naš, koji si na nebesima…“ (Matej, 6,9). Sve je to dobro i krasno, no tu se nameće ozbiljno pitanje, zar ne? Je li Bog u kojega vjerujem takav otac kojemu bih ja želio biti sličan? Razmislite. Je li slika Boga koju imate u svome srcu privlačna ili odbojna? Je li u vašem umu, u vašem sustavu vjerovanja, Bog lijep? Ne govorim ovdje o Njegovu fizičkom izgledu. Govorim o Njegovu karakteru – načinu na koji razmišlja, osjeća i ponaša se. Želite li biti poput Njega? Ili vam je zamisao o Bogu emocionalno odbojna?
Smatram da je ovo najvažnije pitanje koje si ikada možemo postaviti o Bogu stoga što je činjenica da je naš svijet pun popularnih slika o Bogu koje ili guraju ljude u religiozno ropstvo ili u ljutiti ateizam – ili se Bogu služi iz straha ili se mrzi sama zamisao Boga.
Nasuprot onome što mnogi religiozni ljudi mogu misliti, ateizam nije najgora stvar na svijetu. Najgora stvar na svijetu je loša religija, a na vrhu popisa nalazi se loše kršćanstvo. Toliko je loše da ga Biblija naziva „Veliki Babilon, majka bludnica“ (Otkrivenje 17,5). Ovo je snažan izraz! Biblija nadalje upozorava ljude na lažnu religiju i potiče ih da izađu iz Babilona. Razlog je vrlo očit. Kada oni koji tvrde da poznaju Boga najbolje iznose sotonske stvari o Njemu, tada neizbježno slijedi strašno iskrivljavanje Božjeg karaktera. Ovaj je problem toliko ozbiljan da su povjesničari ustvrdili kako je ateizam nezakonito dijete Crkve, rođen na ovaj svijet kao žestoka intelektualna i emocionalna reakcija na crkveno ružno, pogrešno prikazivanje Boga.
Dopustite mi predložiti drugu mogućnost: možda je jedan i jedini istiniti Bog toliko lijep da bih se u Njega zaljubio kada bih Ga poznavao onakvog kakav doista jest! Ivan nam u Otkrivenju kaže da je Babilon pao, i navodi riječi anđela koji kaže: „Iziđite iz nje, moj narode“ (Otkrivenje 18,2.4). Drugim riječima, bježite od svake lažne slike Boga u zagrljaj jednog i jedinog pravog Boga koji je upravo lijep do krajnosti.
Drago mi je da moja kći Amber nema ništa protiv što mi je slična – no, u konačnici, ona po tom pitanju nije imala izbora! No, kada je riječ o Bogu, svatko od nas ima mogućnost izbora. Doista mi je drago da je On Otac kojemu želim biti sličan.
Ty Gibson