Kako započeti s čitanjem Biblije?

Recimo da imate primjerak Biblije koji ste kupili, naslijedili, dobili na poklon ili ste, iz ovog ili onog razloga, odlučili pročitati Bibliju koju već dugo posjedujete.

Što trebate učiniti?

Hoćete li započeti s prvom stranicom i uporno čitati do zadnje stranice, kao da je riječ o uobičajenom književnom djelu, romanu ili putopisu? Ni u kom slučaju!

Hoćete li preskakati s jednog kraja Biblije na drugi u nadi da ćete pronaći nešto što bi vas moglo zanimati? Ni to ne bi bilo mudro.

Postoji bolji način.

Istini za volju, čitamo li u Bibliji samo ono što nam se dopada, još uvijek je bolje nego da je uopće ne čitamo. Ali na taj način nećemo steći pravu sliku o Bibliji i njezinoj sveopćoj namjeni. U krajnjem slučaju, takav način čitanja vodi površnosti. Psalam o Dobrom pastiru djeluje doista utješno (Psalam 23), Izaijin opis Mesije koji će doći izrazito je lijep (Izaija 53), Kristovo nastojanje da utješi svoje učenike djeluje vrlo ganutljivo (Ivan 14), Pavlova rasprava o ljubavi književni je dragulj neusporedive vrijednosti (1. Korinćanima 13).

No, beskrajno ponavljanje čitanja tih stranica nepotrebno ograničava razumijevanje ostalog sadržaja Biblije i Božje namjere koja se u njoj nalazi. Takav način čitanja Biblije može se usporediti sa životom u prekrasnom cvjetnom vrtu iz kojega nikada ne bismo bacili pogled preko živice na livade pune cvijeća, na zelene brežuljke ili na planinske vrhove pokrivene snijegom.

Mnogi dobri kršćani očituju svoju pobožnost čitajući Bibliju kroz godinu – od prvog poglavlja prve knjige, Knjige Postanka, pa do posljednjeg poglavlja u Otkrivenju. To jest korisno za one koji već poznaju Bibliju, no za početnika je svakako bolje da bude manje ambiciozan.

Mnogi koji na takav način pokušavaju čitati Bibliju, svladaju bez muke poglavlja Postanka i Izlaska, ali redovito zapnu na Levitskom zakoniku ili Ponovljenom zakonu. Čak i ako im uspije ne odustati kod ovih težih knjiga, gotovo sigurno će dignuti ruke od čitanja kad dođu do Knjige proroka Jeremije, Ezekiela, Daniela ili knjiga takozvanih malih proroka.

No, ako nije mudro početi čitati od početka, ako i čitanje napreskokce nije preporučljivo, kako onda treba čitati Bibliju?

Evo nekoliko prijedloga za čitanje Biblije koji bi mogli biti vrlo korisni. Već su mnogima bili na blagoslov, pa će i vama zasigurno pomoći ne samo da uživate u čitanju Biblije, već i da otkrijete kako je ona lijepa i divna Knjiga.

1.  Započnite s jednom od najjednostavnijih knjiga, primjerice s Evanđeljem po Marku. Pročitajte ga cijelog. Za to će vam trebati oko sat vremena. U tom Evanđelju se nalazi jedan od prvih izvještaja o životu i smrti Isusa Krista koje je opisao očevidac Ivan Marko.

Budući da se često spominje ime apostola Petra, skloni smo zaključiti da je poznati ribar i Isusov učenik osobno dao piscu Ivanu Marku mnogo podataka, što samo Evanđelje čini još zanimljivijim.

Evanđelje po Marku prepuno je akcije i čitanje vam sigurno neće biti jednolično. Ono će vas uvesti ne samo u Novi zavjet, nego vas i upoznati s osnovama kršćanskog vjerovanja.

2. Čitajte zatim Evanđelje po Mateju. Ova knjiga napisana je nekoliko godina nakon Markove i ponavlja gotovo sve što tamo već piše. No, u njoj ipak nalazimo mnoga Isusova učenja koja Marko nije iznio.

Matej je zabilježio šest Isusovih govora, a prvi i najpoznatiji je govor na Gori blaženstava. U njemu se nalaze blaženstva, zlatno pravilo i molitva Očenaš. Drugi govor, zapisan u desetom poglavlju, govori nam kako treba propovijedati Radosnu vijest. Treći, zapisan u trinaestom poglavlju, kroz niz usporedbi i slika govori o rastu Božjeg kraljevstva. Četvrti, u osamnaestom poglavlju, naučava o praštanju i poniznosti. Peti govor nalazi se u dvadeset trećem poglavlju i njime Isus ukorava farizeje. Šesti, u dvadeset četvrtom i dvadeset petom poglavlju, zapravo je proročanstvo o razorenju Jeruzalema i kraju svijeta.

Ovih šest govora lijepo će vam objasniti divnu poruku koju je Isus uputio ljudima svojega vremena.

3. Čitajte potom Evanđelje koje je napisao Luka. On je nazvan prvim povjesničarem Crkve jer je posvetio pozornost vrlo važnim pojedinostima, poput imena i godine vladavine rimskog guvernera u doba kad je Ivan Krstitelj otpočeo s propovijedanjem. (Luka 3,1-3)

Lukino očito zanimanje za zdravstvene teme dalo je njegovom Evanđelju humanistički naglasak. To ga je zasigurno navelo da zapiše usporedbe o milostivom Samarijancu, izgubljenom sinu te bogatašu i siromašnom Lazaru.

Kad pročitate Evanđelje po Luki, za što će vam trebati oko dva sata, još ćete više cijeniti i poštovati Isusovu istinsku veličinu.

4. Nastavite s čitanjem Evanđelja po Ivanu, koje se posve razlikuje od prethodnih triju Evanđelja i na neki je način najljepše. Napisano je bar trideset godina nakon triju postojećih Evanđelja, a u međuvremenu su se zbile mnoge promjene.

Prošla su dva naraštaja od Isusove smrti na križu. Osnovana je kršćanska Crkva, unatoč mukama i progonstvima, a očevidac Ivan je, da bi je ohrabrio, zapisao svoja najdraža sjećanja na Isusa.

Kad pročitate sva četiri Evanđelja, napravit ćete najbolji mogući uvod u čitanje Biblije. Tada ćete biti spremni upustiti se u čitanje Djela apostolskih, gdje ćete naći Lukinu povijest prve Crkve ili, ako vam više odgovara, vratite se na Knjigu Postanka da biste otkrili začetak tragedije izazvane grijehom, koja je u konačnici izazvala Kristovu smrt. Nakon toga možete krenuti u bilo kojem smjeru.

5. Potražite biblijske događaje. Ima ih na stotine. Ako slučajno posjedujete Biblijske priče (Bible Stories, bogato ilustrirani niz od deset svezaka, dostupan na engleskom, njemačkom i španjolskom jeziku), u njima ćete ih pronaći četiri stotine i devet.

Kad sam tražio po Bibliji sve te događaje i prepričavao ih jezikom razumljivim djeci, o Bibliji sam saznao mnogo više nego što sam dotad znao. Otkrio sam da je to najzanimljivija Knjiga koju sam ikada čitao. Izgarao sam od znatiželje. I vi možete doći do takvog otkrića.

6. Potražite i životopise. U Bibliji ih je zapisano mnogo. Za razliku od drugih biografskih knjiga, Biblija iznosi i dobre i loše osobine osoba o kojima govori. Prvo biste mogli usmjeriti pozornost na Josipa. Pročitajte sve o njemu kao Rahelinom prvorođencu pa do velikog dana kad mu je faraon povjerio u ruke sudbinu Egipta. Potražite to u Knjizi Postanka od 37. do 50. poglavlja.

Proučite i životopis Mojsija, velikog hebrejskog osloboditelja. Pratite njegov čudesan život od dana kad ga je majka položila u košaricu od papirusove trske i pustila je da otplovi Nilom, pa sve dok nije na vrhu Sinaja razgovarao s Bogom „licem k licu“. Njegov je životopis pomnjivo zapisan u Knjizi Izlaska od 1. do 24. poglavlja, zatim od 31. do 35. i u Knjizi Brojeva od 10. do 27. poglavlja. U Jošuinom životopisu naći ćete mnoštvo uzbudljivih trenutaka, počevši od njegove prve bitke s Amalečanima (Izlazak 17,9-13) pa sve do osvajanja Jerihona, Aja i konačno cijele Palestine (Jošua od 1. do 24. poglavlja).

Zasigurno će vam se dopasti Davidov životopis. Čitajući ga od trenutka kad je stupio na biblijsku pozornicu kao nedužni pastir, pa sve do njegovog ganutljivog govora na kraljevskoj smrtnoj postelji, sigurno će vas se jako dojmiti. Ovo je slučajno i najdulji od svih životopisa zapisanih u Starom zavjetu. Trinaestina svih biografskih tekstova odnosi se na Davida.

Najveći dio zapisan je u Prvoj knjizi o Samuelu od 16. do 31. poglavlja, u Drugoj knjizi o Samuelu te u prvom i drugom poglavlju Prve knjige o kraljevima.

Ako želite doznati nešto više o Salomonu, kralju koji je bio nadaleko poznat po svojoj mudrosti, i po razboritoj presudi da se raspolovi dijete oko kojeg su se svađale dvije žene, otvorite prvih jedanaest poglavlja Prve knjige o kraljevima.

Ilija je zacijelo još jedna iznimna osoba koju ćete poželjeti upoznati. On i Elizej, njegov nasljednik, bili su najveći hebrejski proroci iz devetog stoljeća prije Krista.

Kao malo tko prije njih, spoznali su kako postići da Božja sila radi u njihovim životima. Pošlo im je za rukom dobiti vatru s neba, vraćati u život mrtve i činiti razna druga čudesna djela. Potražite to u Prvoj knjizi o kraljevima od 17. poglavlja do Druge knjige o kraljevima 13. poglavlja.

Od svih životopisa Novoga zavjeta, ako izdvojimo Isusov i nekoliko crtica o Njegovim učenicima, najznačajniji je životopis apostola Pavla. Pavao po prvi put stupa na biblijsku pozornicu u Djelima apostolskim 7,58 kao službenik Velikog vijeća, prigodom kamenovanja Stjepana.

U središte pozornosti dolazi već u devetom poglavlju i ostaje u gotovo cijelom ostatku knjige. S puno pojedinosti opisana su njegova tri misijska putovanja kojima je nastojao proslijediti spoznaju o Kristu u Jeruzalem, Damask, Antiohiju, Tarz, Atenu, Korint, Filipu, Efez i napokon u sam Rim. Bio je evanđelist velikih gradova, stručnjak za znamenita gradska središta u prvom stoljeću naše ere. Pavlov životopis ne biste nikako smjeli propustiti.

7. Sljedeći vrlo koristan pristup Bibliji jest da na nju gledamo kao na knjižnicu u kojoj možemo proučavati razne teme. Za to je potrebna dobra konkordancija, a mnogo može pomoći i Biblija u kojoj su navedeni usporedni tekstovi.

Služeći se tim pomagalima, a posebice internetskim tražilicama s dostupnim usporednim prijevodima (primjerice, www.biblija-govori.hr), možete izabrati bilo koju od stotinjak tema i proučiti što Biblija o njima govori.

Recimo da odlučite istražiti pojam molitve. Kratki pogled u konkordanciji pokazat će vam stotinjak načina kako je upotrijebljena ova riječ ili riječ sličnog značenja. Otkrit ćete imena ljudi koji su se  molili, kad su se i zašto molili i kakav je bio ishod njihovih molitava. Takvo proučavanje otkrit će vam razloge zbog kojih Bog odgovara na iskrene molitve, i zašto ponekad ne odgovara.

Pojam vjere druga je od mogućih tema koje vas mogu zanimati. Što je vjera? Zašto i kako je Bog vrednuje? Od kolike je ona važnosti za kršćanski život?

Vaša Biblija dat će odgovor na sva takva važna pitanja.

Poslušnost i neposlušnost sljedeće su teme koje će vam rasvijetliti mnogi biblijski životopisi. Isto se može odnositi i na probleme ljubavi i mržnje, vjernosti i nevjernosti, lakomosti i darežljivosti, pravde i nepravde, radosti i tuge.

Svakako ćete poželjeti proniknuti u Božju milost i Njegov sud, u važnost Zakona i milosti, ili u problem nagrađivanja pravednika i nepravednika.

Sljedeća iznimno zanimljiva tema su biblijska proročanstva. Biblija njima obiluje. Zapisane su sve vrste pretkazanja s opisom njihovih ispunjenja. Ništa neće toliko izgraditi vaše povjerenje u Bibliju koliko otkriće da se sve ono što su proroci pretkazali – točno tako i ispunilo!

Želite li praktične dokaze, proučite mnoge znanstvene podatke koji pokazuju da je Biblija uvijek bila ispred suvremenih znanstvenih istraživanja. Za početak, evo ih nekoliko.

  1. „On drži Zemlju o ništa obješenu.“ (Job 26,7) Sve do 1500. godine i Kopernikovog otkrića, za ovo se u znanosti nije znalo.
  2. „Jer [Bog] pogledom granice zemlje hvata. … Kad htjede vjetru odredit težinu…“ (Job 28,24.25) Tek je 1630. godine Galileo Galilei prvi utvrdio da zrak ima težinu.
  3. „Jer život svakoga živog bića jest njegova krv.“ (Levitski zakonik 17,14) William Harvey je tek 1616. godine opisao funkciju krvi.
  4. „U taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počela će se u ognju rastopiti…“ (2. Petrova 3,10) Tek u dvadesetom stoljeću znanstvenici su ustvrdili da je doista moguće sveopće uništenje atomskom fisijom.

Ako vam se dogodi da ne dođete do zaključka tijekom nekog proučavanja, nastavite s njim drugi put, sve dok ne pronađete rješenje kojim ćete biti zadovoljni.

Kao što je dr. John Sutherland Bonnell jednom rekao: „Čitajte sve dok ne naiđete na redak za koji ćete osjećati da vam je Božja poruka za taj dan.“

Ako mislite da vam to pomaže, nemojte se ustručavati podcrtavati određene retke u Bibliji. Mnogima je jako pomoglo uredno obilježavanje tekstova različitim bojama.

Raspoloženje u kojem čitate još je važnije od bilo kakvog plana ili načina čitanja. Ako Bibliji pristupate kritički, tražeći u njoj pogreške i „slaba mjesta“, onda vam čitanje neće donijeti mnogo dobra.

Čitate li pak s iskrenom molitvom u srcu da vas Bog vodi u vašem čitanju, otkrit ćete da je Biblija ne samo neiscrpan izvor mudrosti i radosti, nego i „… voda što struji u život vječni“. (Ivan 4,14)

Arthur S. Maxwell