Ako ste slični meni, tada možete nabrojiti barem pet-šest ljudi koje ste upoznali tijekom života a koje jednostavno ne možete podnijeti u svojoj blizini. Prošla su desetljeća otkada sam bio zlostavljani učenik petog razreda, no želudac mi se još uvijek stisne kad se sjetim lica ili čujem ime svojeg zlostavljača. No sviđalo se to meni ili ne, morao sam i dalje ići u istu školu.
Nekoliko godina poslije, kao student sam radio u osmosatnim noćnim smjenama u državnoj ustanovi, a povremeno sam bio primoran sjediti u malom uredu s okrutno sarkastičnim suradnikom. Ovaj će čovjek zauvijek ostati na vrhu mojeg popisa ljudi koje ne podnosim. Ipak sam morao dati sve od sebe kao bih s njim proveo tih osam radnih sati.
Nijedna od ovih osoba više nije u mojoj blizini, ali još uvijek ima onih u čijem mi je društvu neugodno. Ipak, primoran sam na suživot s njima. I moram se s njima nekako nositi.
Volio bih da mogu reći kako je u crkvi drugačije, kako svatko svakog voli, kako je svatko svakome drag i kako nitko ni s kim nema nikakvih problema. Konačno, ne bi li tako trebalo biti? Nije li apostol Pavao rekao kako Bog želi da njegov narod bude ujedinjen (Efežanima 4,13)? Naravno! Ali Pavao je isto tako shvatio da nije savršen (Filipljanima 3,12), kao ni drugi ljudi, jer su „svi sagriješili“ (Rimljanima 3,23). No svi težimo Božjem idealu.
Kako, dakle, vi i ja izlazimo na kraj s nekim tko nam baš nije drag, bilo u crkvi ili izvan nje?
Započnite sa samoispitivanjem
Ako ste članak pročitali dovde, onda ste vjerojatno draga osoba. Poštujete ljude i ne volite sukobe. Ipak, možda bi bilo dobro da razmislite za trenutak o vlastitoj osobnosti. Upitajte se: Dominiram li u razgovorima s drugim osobama? Želim li da bude po mojem čak kad je u pitanju zajedničko odlučivanje? Smatraju li me osobom koja stalno nekoga podbada? Ponašaju li se ljudi kao da „hodaju po jajima“ kad sam u njihovoj blizini? Zastrašujem li svojim nastupom ljude oko sebe?
Postoji još jedna strana osobnog preispitivanja. Zašto nam se neki ljudi ne sviđaju? Iznenađujuće je, a možda i nije, da nesviđanje uglavnom potječe iz straha. Moj osjećaj odbojnosti prema školskom nasilniku započeo je kada mi je nakon zadnjeg zvona iza školske zgrade zaprijetio da će me pretući. A kada odrastemo, strah od tjelesnog povređivanja zamjenjuje strah od ljudi koji nad nama vrše psihičko nasilje. Problem je s ovim strahom što nam zaprječuje postavljanje jasnih granica. I to može biti uzrokom našeg osjećaja odbojnosti prema nekim ljudima.
Što bolje razumijemo same sebe, to ćemo se lakše moći na odgovarajući način ponašati prema ljudima koji nam nisu dragi. Stoga zamolite Boga da najprije shvatite svoj dio odgovornosti u cijelom problemu i kako ga ispraviti. Naučite moliti kao David: „Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim.“ (Psalam 139,23.24) Zamolite Svetoga Duha da promijeni vaše srce, a posljedica će biti promijenjeno ponašanje.
Pokušajte ih razumjeti
Nastojanje da razumijemo drugu osobu može nam biti vrlo korisno. Možda ta osoba ima naslijeđenu sklonost da vrijeđa druge. Možda je u obitelji bilo normalno da jedan član obitelji tjednima, a možda i godinama, ne razgovara s drugim. Moguće je da je osoba odrastala među onima koji su se ljutili i galamili misleći da će time postići ono što žele. Nasilnici su vrlo često nesigurne osobe i zastrašivanje drugih njihov je način da vladaju okolnostima. Možda se ne znaju bolje ponašati. Možda se neće promijeniti sve dok većinu ljudi ne otjeraju od sebe i ne budu se osjećali vrlo usamljenima.
Kultura iz koje dolazi neka osoba može se značajno razlikovati od vaše i to vas može zbunjivati ili navesti na krivi zaključak. Osobe koje potječu iz jedne kulture možda cijene blagost i neizravni razgovor, dok se druge najugodnije osjećaju dok se glasno pravdaju razmahujući rukama. Vi ćete možda zbog svojeg odgoja smatrati kako je vrlo nepristojno gledati nekome ravno u lice, ali ako ja dolazim iz kulture koja ima pravilo: „Ako si iskren, gledaj me u oči“, tada mogu pomisliti da ste vi lukavi ili sumnjivi. Hvalisavo nadmetanje u živoj raspravi u kojoj oba sugovornika vrlo glasno, ali dobronamjerno, provociraju jedan drugoga, moglo bi nekoga iz mirnije i tiše kulture nagnati da se iz straha povuče u svoju ljušturu.
Stoga, kada nemate izbora, već morate provoditi vrijeme s ljudima koji su vam neugodni, pokušajte se staviti na njihovo mjesto. Pokušajte ih razumjeti.
Nekoliko prijedloga
Pogledajmo sada nekoliko prokušanih načina postupanja s takvim ljudima.
Praštajte.
Praštati ne znači šutke podnositi zlostavljanje, o kojemu ćemo nešto kasnije više reći, već znači sjetiti se Isusovog savjeta upućenog učenicima koji će uskoro biti izloženi progonstvu, da okrenu i drugi obraz (Matej 5,38-42) i obilato praštaju (Matej 18,21.22).
Isus je, naravno, naš uzor u praštanju. „Oprosti nam dugove naše“, učio nas je moliti, „kao što mi opraštamo dužnicima našim“ (Matej 6,12). Proganjanje Mu nije bilo strano. Gledao je iste ljude koji su Mu se nedavno divili, kako sada viču da se razapne. Pa ipak je, čak i kada su Mu rimski vojnici zabijali klinove u dlanove, molio: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.“ (Luka 23,34)
Istražite što Biblija govori o ponašanju prema ljudima.
„Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu.“ (Izreke 15,1) Kršćani se trebaju jedni prema drugima odnositi „sa svakom vrstom poniznosti i krotkosti, sa strpljenjem podnosite jedni druge s ljubavlju“ (Efežanima 4,2). „Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti“, stoji u Psalmu 133,1. To ne znači da trebate svima biti otirač.
Učite od ljudi koji se ponašaju diplomatski.
Steve (pseudonim) je moj prijatelj koji ima divne diplomatske sposobnosti. Stoga sam počeo oponašati njegovo ponašanje i riječi. On je razvio mnoge iskrene i ljubazne izraze kojima se, kada se za to ukaže potreba, služi u slučaju neslaganja s ljudima. Kod Stevea posebno cijenim spretnu upotrebu tih čarobnih riječi koje najčešće rasprše sukob i prije nego što je zapravo počeo.
Umjesto hladnog: „Ne slažem se s tim“, Steve kaže: „To je zanimljivo. Nisam siguran da sam te potpuno razumio, ali reci mi nešto više o tome.“ Umjesto da kaže: „Ti si glup! Pa Drugi svjetski rat je završio 1945., a ne 1944.!“ Steve će reći: „Jesi li provjerio taj podatak u Wikipediji? Ja mislim da je rat završio 1945.“ On ne bi rekao: „Ja zahtijevam da crkveni tepih bude boje zelenog šumskog proplanka!“, već: „Znate, malo sam istraživao koje bi se boje mogle uskladiti s ostalim bojama u crkvenoj dvorani. Predložio bih nekoliko mogućnosti, a svakako bih volio znati što o tome misle članovi odbora za unutarnje uređenje.“
Načinite popis dobrih osobina „teške“ osobe i potražite priliku da joj to na iskren način date do znanja.
Ako ta osoba, primjerice, voli nogomet, pokušajte s njom o tome razgovarati. Ako se pak radi o osobi ćudljivoj koja je istodobno vjerna dužnosti, bio to pastor, đakon ili proučavatelj Biblije, pokušajte ugrijati njezino srce iskrenom, spontanom pohvalom. Ako vas netko uporno nastoji uzrujati ili razljutiti, ljubazno ali čvrsto postavite svoje granice.
Ako to ne učinite, postat ćete otirač po kojemu će ta osoba moći gaziti kada god poželi. (Neke neprijateljski raspoložene osobe u ljutnji dožive navalu adrenalina, stoga podsvjesno teže tom stimulansu.)
Ponekad će postavljanje granica značiti i određeni sukob. Vratimo se u mali ured tijekom noćne smjene s mojim okrutno sarkastičnim suradnikom. Došao sam do točke kada mi je bilo svega dosta. Ovaj je čovjek očito mislio kako me, s obzirom na to da sam dolazio iz obitelji u kojoj je moj otac bio uzor blagosti, može zlostavljati bez ikakvih posljedica.
A onda sam mu, bez podizanja tona, rekao što mi se u njegovom ponašanju ne sviđa. Nisam uvrijeđeno napustio sobu. Nisam mu prijetio da s njim više neću razgovarati. Samo sam mu dao do znanja da ga smatram razumnom osobom i (nakon vrlo potanke pripreme onoga što mu namjeravam reći kako ne bih skrenuo s teme) rekao mu otvoreno što mi je na umu. Bio je zapanjen. Izgledalo je kao da je janje odjednom postalo njemački ovčar koji je na njega zarežao s autoritetom. Naravno, nisam mu iznenada postao simpatičan, ali je život u tom noćnom uredu postao podnošljiviji.
Zapamtite, vi ne možete toj osobi biti mesija (izbavitelj).
Ponekad će u vaš život doći netko tko je toliko izgubljen da mu se ne može pomoći bez stručne osobe.
Problem je u tome što smo pri upoznavanju ovakvih nefunkcionalnih ljudi skloni pretpostaviti da su oni vrlo slični nama. Konačno, svi mi imamo dva oka, dva uha, nos, usta itd. Stoga, kada vidimo emocionalno praznu osobu, nalazimo se u kušnji da bavljenje tom osobom uzmemo za svoju kršćansku zadaću.
U normalnim bi uvjetima to bilo sasvim u redu. Međutim, govoreći iz osobnog iskustva, postoje određeni ljudi koji su toliko teški da im može pomoći samo Božje izravno čudo ili, možda, liječenje kod stručnjaka. Prije nekoliko godina susreo sam se s takvom osobom i koliko god smo joj se moji prijatelji i ja pokušavali sklanjati s puta, ova nam je osoba uporno činila strašnu emocionalnu štetu. Stoga smo na kraju morali postaviti čvrste granice.
Zapamtite, Isus voli i tu osobu.
Isus je zbog svoje ljubavi umro i za tu osobu, jednako kao i za vas i za mene. Stoga za svoje neprijatelje upućujte molitve. Možda se iznenadite, poput mene, kakva sve čuda molitva može učiniti.
Nadam se da vi nemate problema s „teškim“ ljudima kakve sam ovdje opisao. Ali ako imate, bilo da se radi o susjedima, suradnicima ili pak vjernicima u crkvi, nadam se da će vam ovi savjeti pomoći u poboljšanju međusobnih odnosa.
Maylan Schurch