Prije nekoliko mjeseci umro je moj otac. Imao je 98 godina i proživio je plodan i dug život. Sve do posljednjeg dana bio je bistrog uma.
Od svojeg sam oca naučio mnoge stvari. Sjećam se da je volio uzgajati voće i povrće, a poslije i cvijeće. Svatko tko je posjetio naše imanje, otišao je kući s punom vrećicom plodova. Mnogo puta su gosti objedovali u našem domu.
Moj otac imao je dobru narav i bio je vrlo ugodan sugovornik. Zabavljao je ljude svojim šalama. Znao sam mu slati šale koje bih našao na internetu. Poslije sam čuo da ih je pričao ljudima s kojima se susretao.
Uživao je u životu unatoč teškoćama na koje je nailazio. Bolovi u leđima stvarali su mu velike zdravstvene probleme, pa je neko vrijeme morao nositi ortopedsko pomagalo nakon dekompresijske terapije u bolnici. Unatoč tomu, uvijek je svima oko sebe uljepšavao život.
Kada je umro, osjetio sam veliku prazninu. I, poput većine ljudi u takvim trenucima, odlučio sam istražiti neka pitanja o životu, smrti i onome što dolazi poslije.
Smrt kao san
Jedna od stvari koje sam naslijedio od oca bila je ljubav prema Svetome pismu. Biblijske istine postale su mi nakon njegove smrti još bliže dok sam o njima duboko promišljao, očajnički pokušavajući naći odgovore na pitanja o životu.
Tada sam otkrio koliko duboko značenje imaju Isusove riječi. Nekoliko dana nakon što je primio vijest o teškoj bolesti svojeg prijatelja Lazara, Isus je rekao: „Naš prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim.“ (Ivan 11,11)
Pomislivši da je Lazar samo zaspao, učenici su rekli: „Ako spava, Gospodine, bit će zdrav.“ (redak 12)
Međutim, Biblija nam kaže da je „Isus govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o običnom spavanju. Tada im istom reče otvoreno: ‘Lazar je umro.’“ (redci 13.14)
Na taj je način Isus savršeno jasno rekao da je smrt poput sna – nema više boli ni problema, već samo stanje bez svijesti.
Biblija ide i dalje govoreći vrlo izravnim jezikom da „živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. Davno je nestalo i njihove ljubavi i mržnje i zavisti.“ (Propovjednik 9,5.6)
Evo i redaka iz Knjige o Jobu: „Jer kad umre čovjek, zar uskrsnut može? Čekao bih te sve dane vojske svoje, dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. … Djecu mu poštuju, o tim ništa ne zna; ako su prezrena, o tom ne razmišlja.“ (Job 14,14.21)
Čovjek po Božjem srcu, David, kaže isto. Rekao je: „Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u podzemlje.“ (Psalam 115,17) Mrtvi ne hvale Boga, a i ne mogu Ga hvaliti jer spavaju.
Nije još na Nebu
Mnogi razmišljaju s mnogo emocija kako ih njihovi umrli promatraju s Neba. Takvima će se činiti čudnim što ja nalazim utjehu u tome da moj otac nakon smrti nema pojma što se događa ovdje na Zemlji.
Ne bi li to bilo strašno kada bi mrtvi znali da njihovi dragi koje su ostavili iza sebe, boluju od neizlječivog raka ili su nastradali u nekoj strašnoj nesreći? Nebo ne može biti raj ako oni koji na njemu žive znaju sve o nesrećama, bolestima i smrti koje se događaju u ovom našem svijetu.
Zato sam sretan što je smrt u Bibliji jasno prikazana kao potpuni odmor, dubok san, bez svijesti o događajima na ovom svijetu.
U Svetome pismu ima mnogo ulomaka koji mi donose utjehu, sigurnost i nadu. Isus je rekao: „Ja sam uskrsnuće i život. … Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.“ (Ivan 11,25)
I Pavao se služi sličnom logikom koja donosi utjehu: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti.“ (1. Korinćanima 15,22) Ove riječi obećavaju da dolazi vrijeme obnove, vrijeme novog života. Pavao kaže da će o Kristovom drugom dolasku „u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube … zatrubiti truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti“ (redak 52). Stoga se tješim spoznajom da moj otac spava i čeka to veliko jutro uskrsnuća. To je obećanje uklesano u kamenu. Ne postoji možda ni vjerojatno. Biblija jasno kaže: „Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu.“ (1. Solunjanima 4,16)
To je velika sigurnost i bogato obećanje života svima koji prihvate Isusa Krista kao svojega Gospodina.
Taj veliki dan
U Bibliji možemo pronaći nadu koju su izrekli kralj David, apostol Pavao i Isus. To nam je utjeha kada smrt uzme nekoga od naših voljenih.
Svima nam je obećana svijetla budućnost s Isusom. Evo velikog viđenja koje je apostol Ivan primio o Kristovom povratku: „Tada čuh jak glas gdje dolazi od prijestolja kako viče: ‘Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on, sam Bog, bit će s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.’“ (Otkrivenje 21,3.4)
S nestrpljenjem očekujem taj veliki dan kad ću vidjeti svojeg oca. No nadasve želim vidjeti Isusa. Želim Mu zahvaliti što mi je sve ovo omogućio, što mi je dao nadu, sigurnost i mir, što mi je dao spoznaju da moj otac sada mirno spava, a ono što će njegove oči najprije ugledati, bit će Isus koji ponovno dolazi.
Harlod Harker