Gdje je Samuel? To pitanje mučilo je Šaula i njegovu vojsku dok su se pripremali za borbu s Filistejcima. Stari je prorok kasnio, a trebao je prinijeti uobičajenu žrtvu prije nego što će vojska krenuti u bitku. Sunce se neumoljivo dizalo na nebu i kako su sati prolazili sve je više uplašenih izraelskih vojnika napuštalo tabor.
Konačno Šaul više nije mogao odgađati. Uzimajući stvari u svoje ruke, preuzeo je ulogu svećenika i pripremio žrtvu paljenicu. Upravo kad je dovršavao obred, pojavio se Samuel.
Svećenik nije bio sretan. “Što si učinio?” upitao je strogo. Šaul se izgovarao, ali Samuel za izgovore nije mario. Šaul je bio neposlušan Božjoj zapovijedi i zbog toga će mu biti oduzeto kraljevstvo.
U čemu je Šaul pogriješio? Pouzdao se više u žrtvu nego u Boga. Smatrao je da će mu sam obred osigurati pobjedu nad Filistejcima, a zaboravio je da je živi Bog izvor njihove snage.
Psalam 50 prikazuje Boga središtem svijeta, kako sudi narodima. “Ne korim te zbog tvojih žrtava,” kaže pjesnik, “ali mi nisu potrebni junci i jarci. Treba mi tvoja iskrena zahvalnost i poslušnost.” To je pouka koju je Šaul trebao naučiti, a trebali bismo je naučiti i mi.
Randy i William J. Petersen