Prema nekoj već zastarjeloj teoriji, život se na Zemlji razvio zbog odgovarajućih uvjeta tla i atmosfere. Evolucionisti vjeruju da život može spontano nastati na bilo kojem mjestu na kome su uvjeti pogodni za to. Budući da bi klima i sastav atmosfere Marsa trebali omogućiti postojanje bar mikroorganizmima, znanstvenici su tu teoriju podvrgli ispitivanju. Sredinom 70-ih, na Mars su poslane dvije svemirske stanice. Viking 1 i Viking 2 su tijekom prvih mjeseci svoga rada na Zemlju poslali obilje informacija o sastavu tla i zraka. Kada su 1977. godine znanstvenici konačno sabrali rezultate, njihov je zaključak bio jednoglasan: na Marsu nema ni tragova života. Komentirajući to otkriće, urednik jednog poznatog dnevnog lista je zaključio: “Očito je da smo sami u sunčevom sustavu.”
Ako smo sami u našem sustavu, znači li to da osim nas nema nikoga ni u galaktici, ni u cijelom svemiru? To zvuči gotovo nevjerojatno. Ako smo nastali slučajno, kako tvrde evolucionisti, takav bi se slučaj mogao ponoviti i na još nekima od milijardi planeta sa uvjetima sličnim zemaljskima. A ako smo postali kao rezultat djelovanja jednog inteligentnog autora, tada opet nismo sami, jer u svemiru, pored nas, postoji i Stvoritelj.
Astronomi pretpostavljaju da je polovica postojećih zvijezda u pratnji planeta. Na to su se nadovezali evolucionisti teorijom da ako samo jedan od 100 tih planeta ima uvjete pogodne za razvoj života, tada bi samo naša galaktika trebala imati oko 100 milijardi planeta nastanjenih nekim oblikom života. Tako bi najbliža civilizacija od nas mogla biti udaljena samo 30 svjetlosnih godina! Zapaljeni tom idejom, marljivi stručnjaci su već poradili na tome da uspostave nekakav kontakt s bićima iz svemira. 1960. godine poduzet je projekt “Ozma” koji se sastojao od četiri tjedna osluškivanja radio signala iz sustava zvijezda Y- Eridani i Tau Ceti, udaljenih oko 12 svjetlosnih godina od nas. Nije se čuo nikakav signal.
Preslušani su i sustavi više od 200 drugih zvijezda, i rezultati su bili isti – nije se čula nikakva poruka. Astronomi, međutim, ne odustaju od potrage. Odlučili su da mi budemo oni koji će započeti komunikaciju sa izvanzemaljcima. Mali svemirski brodovi, Pionir 10 i 11, poslani su na put kroz galaktiku noseći svojevrsnu svemirsku razglednicu s podacima o nama i sunčevom sustavu. Uslijedili su Voyager 1 i 2 s još više podataka i poruka.
Ljudska bića imaju gotovo neodoljiv poticaj za istraživanjem svemira u svrhu razumijevanja svojeg porijekla i svrhe postojanja. Znanstvenici i ostali bi voljeli naučiti više o povijesti svemira, otkriti vrijednosne sustave koji funkcioniraju u drugim svjetovima i pronaći kako se zemljani uklapaju u cjelokupnu sliku univerzuma. Očekuju da bi civilizacije koje su naprednije od nas, mogle podijeliti s nama svoje znanje. Iz čovjekovih se grudi otima nečujni vapaj za pomoći izvana. Ljudi koji razmišljaju shvatili su da nešto nije u redu s čovječanstvom. Ljudska povijest u suštini vrlo je slična nekoj tužnoj priči. Sve veći koraci u napretku tehnologije i znanosti nisu pomogli rješenju našeg problema, već su ga učinili još složenijim.
Oni koji vjeruju Bibliji znaju da ta drevna knjiga nudi obilje podataka do kojih suvremeni kozmolozi uzalud pokušavaju doći uz pomoć svojih instrumenata. Ona o svemiru govori kao o Stvoriteljevom djelu. Tamo piše: “U početku stvori Bog nebo i Zemlju.” I opet: “Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa… tako kaže Jahve nad vojskama.” Biblija upućuje i na postojanje izvanzemaljskih bića, ali ne otkriva položaj njihovog boravišta. U knjizi o Jobu piše da su svemirski stanovnici proslavljali Boga tijekom stvaranja našeg planeta: “Gdje si bio kad Zemlju utemeljih…dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?” Na temelju biblijskih zapisa možemo pouzdano tvrditi da je Stvoritelj oformio i neke druge svjetove, negdje u svemiru.
Biblija također jasno govori da su bolest, glad i smrt nepoznati izvan Zemlje i da su zemljani u takvom stanju zbog svoje buntovnosti i odbacivanja svoga Tvorca. Ali tamo piše i da Stvoritelj nema namjeru dozvoliti da takvo stanje na zemlji traje beskonačno. Prema našem razumijevanju proročanstava, mi živimo u vrijeme kada će se pojaviti Gospodin Krist i zavesti novi poredak u našem postojanju. Kršćani svuda po svijetu više no ikada ranije promiču radosnu vijest o skorom dolasku Isusa Krista, pozivajući ljude da se pripreme za novi svijet.
Ista je čežnja u srcima svih ljudi – dobiti pomoć izvana. Ali na vrhuncu svemirskog doba mnogi uzalud instrumentima pretražuju nebo u potrazi za rješenjem svoje dileme. Samo oni koji vjeruju u Stvoritelja nalaze odgovor i rješenje iz svemira vide u ponovnom dolasku Kralja nad kraljevima.
George Javor