“Koja vam slika dolazi na um dok se molite?” – bilo je pitanje koje sam kao profesor postavio četrdeseteročlanoj grupi studenata jednog kršćanskog sveučilišta.
Odgovori su bili vrlo raznoliki: “blještava svjetlost”, “crna rupa”, “pomahnitao operater telefonske centrale”, “ljubazni čovjek koji sjedi pod drvetom”. A onda jedna vrlo otrežnjujuća slika “čovjek koji izgleda poput mog oca, mrka pogleda i ruku prekriženih na prsima”. Ovaj komentar me podsjetio na pripovijest koju je ispričao Carl Burke, pisac knjige God Is For Real, Man. Burke je jednom prigodom tijekom kampiranja pješačio s jednom skupinom gradske mladeži. Nakon nekog vremena jedan od mladića mu je uputio pitanje: “Gospodine, kakav je Bog?” S toplinom i entuzijazmom Burke je rekao: “Bog je poput oca.” Dječaka se to dojmilo, ali ne onako kako je to Burke htio. “Ako je Bog kao moj otac” – rekao je mladić – “onda bih ga ja sigurno mrzio.”
Božja loša reputacija
To je samo jedna priča o Božjoj lošoj reputaciji, onakvoj kakvu je stvorio velik broj loših očeva i koju malobrojni dobri očevi teško mogu ispraviti. Nije čudo što su učenici zatražili od Isusa da im pokaže Oca (Ivan 14, 8). Očito je kako je i njihova slika oca, poput one mojih studenata, bila vrlo raznolika. Kršćani smatraju kako slika Oca još uvijek dobro predstavlja Boga.
Isus je tome doprinio. No, prije no što počnemo govoriti o Isusu, trebamo govoriti o grijehu i o tome što je grijeh učinio Božjoj reputaciji. Biblija nam daje samo nagovještaj svijeta u kojemu nitko neće biti povrijeđen i nitko nikoga neće povrjeđivati (Izaija 11, 9). Tamo je dobrota tako duboko ukorijenjena da nitko nikome ne treba reći što mu je činiti (Jeremija 31, 34). Svijet je to u kojem nema boli, suza ili smrti, i gdje svatko radosno i željno proslavlja Boga (Otkrivenje 21, 1-4; 22, 1-5). U Bibliji postoji i slika našeg svijeta dok je još bio nov. Kaže nam se kako je onda grijeh pokvario taj svijet, donio samoživost, a samoživost je donijela nered u kojemu danas živimo. Bi li sve bilo bolje da je Bog preuzeo nadzor i prisilio sve da budu dobri?
Bog koji prisiljava
Ako čitamo između redova, Biblija nam pokazuje kako je neprijatelj optužio Boga da čini upravo to, optužio Ga je kako prisiljava svakoga da radi stvari na Njegov način. Neprijatelj je proglasio Božju vlast okrutnom i ograničavajućom. On se borio za potpunu osobnu slobodu – bezgraničnu sebičnost – da budemo jasniji. Optužio je Boga kako je nepravedan i svojevoljan u nastojanju da Njegova stvorenja slijede Njegov zakon nesebične ljubavi.
Kako je Bog trebao postupati sa svojim neprijateljem i njegovim optužbama? Najbrži način bio bi da ga satre. Ali, to bi odmah bio dokaz kako je Božji tužitelj u pravu, te bi neprijatelja učinilo “mučenikom” zbog istine. Bog je, ne samo iz pragmatičkih razloga, isključio ovu mogućnost trenutnog uništenja pobunjenika. Bog je ljubav, pa bi primjena ovakvog načina uništila ljubav i nakon toga bi sva Božja stvorenja služila Bogu iz straha od uništenja. Za Boga ljubavi ovo brzo rješenje problema uopće nije bilo opcija.
Alternativna mogućnost bila je dati neprijatelju vrijeme i prostor kako bi iskušao svoj vlastiti plan. Ako se Božji plan pokaže boljim, Bog će pobijediti uvjeravanjem, a ne prisilom. Biblija nam kaže kako je Bog načinio upravo ovakav plan. No, u primjeni ovakvog plana ima jedan problem. Uporabit ću vrlo ekstreman primjer kako bih to prikazao. Zamislite nekoga tko dokazuje da ljudska bića trebaju piti narančin sok pomiješan s malo žive. Ta osoba tvrdi kako je “supersok” daleko bolji od prirodnog narančinog soka i može ljude pretvoriti u bogove koji razlikuju dobro od zla.
Vidite li u čemu je stvar? Živa je čak i u tragovima opasna po život. Dakle, nema dvojbe oko toga treba li ovaj “super-sok” držati podalje od djece ili ne. Vjerujte mi, kaže Bog, pokvareni narančin sok (sebičnost) nije dobar za ljude.
No, što ćemo ako neki ljudi ne žele vjerovati Bogu? Treba li im On dati užasnu slobodu kako bi se uništili trovanjem? Na neki je način ovo jedini izbor koji Bog ima ako želi kraljevstvo ljubavi. Tako je Bog dopustio neprijatelju da svoj “supersok” prodaje Njegovim stvorenjima. A neprijatelj je našao neke koji ga žele piti. Zato je svijet u kaosu. Ljudi piju otrov i umiru.
“Bog je svemu kriv”
Kao sljedeći izazov Božjoj reputaciji neprijatelj rabi činjenicu što ljudi umiru. On kaže kako je Bog krivac, jer je Bog stvorio živu i dopustio ljudima da piju “super-sok”. Bog je odgovoran i kriv za sve. Na neki su način u pravu. No, pogledajmo drugačije.
Pretpostavimo da sam ja toliko zauzet gledanjem vjeverica u parku da zaboravim gledati kamo idem i naletim na stablo. Ja, dakle, mogu tvrditi kako je za kvrgu na mojoj glavi kriv Bog. Pa, nije li On stvorio vjeverice, stabla, oči, noge i sve ono što je pridonijelo kvrgi na mojoj glavi? Dakle, Bog je kriv. Da, ljudi mogu biti upravo ovako smiješni. Prije nekog vremena pročitao sam priču o čovjeku koji je tužio Phila Donahuea za štetu u iznosu od 15000 dolara zbog Donahuevog psa. Čini se da je njegov pas povrijeđen ležao pored ceste (a neki kažu da je pas samo stajao pokraj ceste). Čovjek je vozio i gledao psa umjesto cestu kojom vozi, te udario u vatrogasni kamion. Dakle, Donahue, plati. Pas je tvoj. Ti si kriv.
Božji neprijatelj je jako vješt u ovakvim poigravanjima.
Na našu sliku
Evo nas kod trećeg izazova Božjoj reputaciji. Neprijateljev otrov je samoživa pohlepna ljubav i nastojanje na uvjeravanju svih nas kako je zapravo Bog takav. Nažalost, prevelik broj zemaljskih očeva je upravo takav, a ne samo očeva već i drugih ljudi od autoriteta koji oblikuju našu sliku o Bogu.
Sebični svijet ovako postupa: dograbi što možeš! Ako sam veći i jači od tebe, otet ću ti što god poželim. Slično tomu, oni koji su veći i jači od mene (uključujući
autoritete) otimaju što god mogu i što god žele. A ja, ja lažem i varam, možda i ubijam, kako bi ih spriječio da mi uzmu ono što imam.
U ovakvom svijetu ja zamišljam tebe najgorim, i njih zamišljam najgorima; a ti i oni vidite mene kao najgoreg, a onda svi zajedno projiciramo te osjećaje i misli na Boga koji je najveći i najmoćniji autoritet.
Ovo je recept za postojanje upravo ovakvog svijeta kakvog vidimo svuda oko sebe.
A što ako od Boga kojega smatramo ovako okrutnim nešto želimo? Tada ga moramo podmićivati, jer takvog Boga nije lako zadovoljiti. One koji su svoju djecu žrtvovali Baalu Will Durant opisuje ovako: “Na neki je način boga trebalo umiriti i zadovoljiti jer su ga njegovi štovatelji pretvorili u svoju vlastitu sliku i san, tako da
ni on nije imao poštovanja prema ljudskom životu, niti je imao samilosti.”
Božje pravo lice
Je li Bog doista takav? Ako pažljivo čitam Bibliju vidjet ću da nije. Bog je poduzeo sve korake kako bi ljudima rekao istinu o sebi i o svijetu u kojemu želi da žive. Ali, svi ovi mali koraci dobivaju smisao samo u svjetlosti Njegova konačnog, divovskog koraka: utjelovljenja koje predstavlja Božje uzimanje ljudskog tijela, življenje ljudskim životom, umiranje najgorom mogućom smrti kojom ijedno ljudsko biće može umrijeti, a sve to s ciljem da svemiru pokaže kako je grijeh grijeh, a ljubav ljubav. Na Kristovu su križu i Bog i neprijatelj pokazali svoje pravo lice u punom svjetlu. S jedne strane vidimo sebičnu ljubav koja je u stanju ubiti Boga, a s druge strane nesebičnu ljubav koja je voljna platiti konačnu cijenu: dragovoljno umrijeti za one koji su Ga ubili!
Nasuprot onima koji tako vjeruju, ova žrtva nije pokazala kako je Bog ljutiti Sudac koji zahtijeva od grješnika da plate kaznu za grijeh, a ako oni ne mogu, onda ju netko drugi mora platiti. Namjesto toga, ova žrtva pokazuje svetoga Boga koji plaća cijenu uzimajući ljudsko tijelo u osobi Svoga Sina, dopuštajući sebičnosti da s Njim čini što hoće, kako bi svemir mogao znati istinu o grijehu i istinu o ljubavi.
Imao sam sve prednosti kršćanskog doma i kršćanskog školovanja. No, sve do mojih mladenačkih dana, oko dvadesete godine, nisam u potpunosti razumio da je Isus bio i jest Bog. Ova mi je istina poput svjetlosti munje zasjala iz Evanđelja po Ivanu. Iznenada sam znao da Bog kojemu služim nije nezadovoljni, zdvojni Bog, već milostivi Bog koji se objavio u Kristu i koji je kroz Krista pomirio svijet sa sobom.
Kakav otac takav sin, istina je to još veća od same poslovice. Objašnjava zašto sada slijedim Boga s tolikom željom. Ako je Bog poput Isusa, onda Mu mogu zauvijek služiti. A možeš i ti!
Božje osobine
• Pristupačan (Psalam 145,18)
• Prašta (Rimljanima 3, 22. 25)
• Milostiv (Ponovljeni zakon 4, 31)
• Pun ljubavi (Ivan 3, 16)
• Suosjećajan (Suci 2, 18)
• Savršen (Matej 5, 48)
• Nepromjenjiv (Hebrejima 13, 8)
• Pravedan (Rimljanima 1, 16. 17)
Alden Thompson