“Kralj upita Itaja Gićanina: ‘Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!’” (2. Samuelova 15,19.20)
Njegovo se ime ne spominje u kronici poznatih ljudi vjere u Poslanici Hebrejima. Itaja Gićanina susrećemo prvi put u izvještaju o Davidovom bijegu pred Abšalomom koji mu je pokušao oteti kraljevstvo. Zamijetimo ove neobične riječi iz piščeva pera: “Kralj upita Itaja Gićanina: ‘Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!” (2. Samuelova 15,19.20)
Itaj je bio iskreno odan Davidu premda se tek nedavno sprijateljio s njim i članovima njegove obitelji. Oni su bili Filistejci; pripadali su narodu koji je bio najljući protivnik Izraela. Sam David pobio je mnoge Filistejce. Očito je da je Itaj prebjegao u Izrael, prihvatio njegovog Boga i sada bio spreman umrijeti za kralja Davida i njegovo kraljevstvo. David nije zaboravio Itaja. Postavio ga je za vojskovođu nad trećinom svojih ljudi. Itaj, koji se tek nedavno pridružio izraelskoj vojsci, mogao je iskoristiti priliku koju mu je David ponudio: “Vrati se i ostani s kraljem Abšalomom.” Ali Itaj je u Davidu vidio vođu i kralja kojeg je htio slijediti. Upravo mu je ova postojana odanost osigurala mjesto vojskovođe u Davidovoj vojsci.
Nakon ovog događaja Biblija više ne spominje Itaja. Ali Itajeve riječi: “Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i tvoj sluga”, slične su zavjetu Rute Moapke. Njihove su riječi spomenici koje ne smijemo zaboraviti. Odlučnost i odanost pomažu ljudima da se istaknu u zemaljskim kraljevstvima, kao što je bio slučaj s Danielom, a na kraju i u Božjem kraljevstvu.
U ovo naše vrijeme pohlepe, korupcije i nepoštenja, Bog traži odanost koja ne mari za posljedice. Naravno, Bog obećava da će biti s nama do svršetka svijeta. Međutim, kad se suočimo s teškoćama, sjetimo se Itaja koji je mogao krenuti naizgled lakšim putem, ali je, zahvaljujući tome što je prihvatio teži put, postao vojskovođa u Davidovoj vojsci. I to je razlog što ga pamtimo do današnjeg dana. Da, živjeti s Bogom ima trenutačne, ali i vječne posljedice.
David i Gaya Currie