Isusova poslušnost

Tri Evanđelja stavljaju Isusovo kušanje, kronološki neposredno poslije Njegovog krštenja i božanske manifestacije Njegovog statusa Božjeg Sina. Isus je u ovom trenutku spreman otpočeti svoj javni rad propovijedanja Božjeg carstva ljudima. Ključno pitanje s kojim se On suočio je kako treba izvršiti taj svoj zadatak. Najvažniji izbor s kojim se suočavao Krist u početku svoje službe je sama priroda te službe. Da li će prihvatiti stazu Kralja-osvajača ili Sluge koji pati? Da li će se odlučiti za prijestolje ili za križ? Iskušenja kojima je ovom prilikom Isus bio izložen moramo promatrati u kontekstu njihovog mesijanskog značenja.

Veliko Kristovo iskušenje tokom cijelog Njegovog zemaljskog života bilo je da izbjegne križ. To iskušenje je suština 4. glave Mateja. To iskušenje će i dalje ostati vidljivo u velikim kriznim momentima Kristovog života, sve do Getsemanije, u kojoj se On bori s odlukom da izvrši Božju volju.

Đavo pristupa Isusu najprije na točki Njegove najveće neposredne potrebe — na hrani. Ovdje vidimo jednu istinsku potrebu, koju Isus može zadovoljiti ako tako odluči. Iskušenje da od kamenja načini kruh je usmjereno na Onoga koji ne samo što ima moć to učiniti, nego je i svjestan da je ima.

Usprkos razlikama među njima, drugo i treće iskušenje treba promatrati u istom svjetlu kao prvo. Ako je prvo iskušenje došlo u trenutku Isusove najveće neposredne slabosti (glad), u drugom je na meti bila najistaknutija točka Njegove snage — Njegova bliskost s Biblijom i Božjim obećanjima. Pošto je Isusa odveo na vrh jeruzalemskog hrama, citirajući Bibliju sotona nagovara Isusa da svoju božansku prirodu dokaže skakanjem u zgusnuto mnoštvo dolje u podnožju. Hebreji su željeli da Mesija koji dođe bude spektakularan. Skok s nacionalnog hrama je bio iskušenje upravo zato što bi bilo popularnije i bezbolnije na taj način okupiti sljedbenike nego putem raspeća.

Treće iskušenje je upereno protiv samog razloga i svrhe Isusovog dolaska na Zemlju. On može postati vladar svijeta ako samo padne i pokloni se sotoni. Međutim, Isus se neće ni na koji način igrati sa đavolom ili njegovim metodama. Iz ovog svog iskustva izaći će s potpuno definiranim planom i namjerom. Ići će Božjim putem Sluge koji pati i strada, putem koji će ga na kraju dovesti i do mrskog križa. Ukupno promatrano, to je jedini pravi, legitimni put ka cilju Kralja-osvajača (vidi Otkrivenje 19).

Iskušenja su završena. Isus se opredijelio za Božji put, umjesto za stazu udobnosti i manjeg otpora. Odlučio se za put križa — križa koji će biti kulminacija Evanđelja.

George R. Knight

Tagged on: