Govor drevnog Ura

20110529-Ur.jpgDrago Obradović

Ako bismo pošli u posjetu nekim od mnogih impresivnih mjesta koje spominje Biblija, vidjeli bismo da je iz vjekovne prašine trudom arheologa, izvađeno mnogo pojedinosti koje potvrđuju izvještaje ove stare knjige.

Zanimljivo je da su se mnogi od tih izvještaja prvo našli na udaru kritike, da bi ih arheološka otkrića zatim potvrdila kao točne. Biblija opisuje patrijarha Abrahama kako je poslušan Božjem pozivu sa svojim ocem Tarom, suprugom Sarom i sinovcem Lotom krenuo iz Ura Kaldejskog na dug put prema obećanoj Kaananskoj zemlji. Ovaj izvještaj je kritičarima izgledao nevjerojatan. Pitali su se da li je moguće da je tako rano postojala razvijena gradska civilizacija.

Međutim, suvremena sustavna arheološka iskopavanja koja je vodio čuveni engleski arheolog Sir Leonard Woolley, otkrila su usred prostrane mezopotamijske ravnice baš Ur Kaldejski (današnji Tell el Mugayyar). On se poput raskošnog velegrada širio u plodnoj nizini a još dva stoljeća prije Abrahama sagradio ga je kralj Ur-Nammu. Arheolozi su se divili veličanstvenoj prijestolnici najstarije civilizacije – Sumerana. To je bio za ondašnje prilike velelepni grad sa čitavim kompleksom građanskih i vjerskih javnih zgrada, koje je nadvisila stepenasta trokatna građevina visoka 24 metra – tipični mezopotamijski zigurat.

Osobitu važnost nose predmeti pronađeni u kraljevskim arhivima koji potvrđuju istinitost biblijske povijesti o patrijarsima. 23 000 pronađenih glinenih pločica pisane su klinastim pismom i spominju imena Abrahamovih rođaka kao i gradova koje su oni osnovali i za koja su njihova obiteljska imena stoljećima bila vezana: Peleg, Serug, Nahor, Tara i Haran.

Ur je bio moćna, organizirana metropola sa širokim popločenim ulicama kojima je i Abrahama hodao. Većina kuća građena je s uličnim vratima okrenutim ka dvorištu oko kojeg su postavljene različite prostorije. To su kuhinja, ostave i dnevne prostorije. Stepenište vodi na kat, na kojem su se vjerojatno nalazile spavaće sobe. U svim kućama postojao je izvrstan sustav kanalizacije povezan s pokrivenom gradskom kanalizacijom.

Činjenica da su sanitarni uvjeti u gradu Uru bili bolji od onih koje imaju današnji gradovi u njegovom susjedstvu govori nam mnogo u prilog tvrdnji da je ovaj grad prije 4000 godina bio izgrađen na vrlo suvremen način. Arheolozi su također utvrdili da su stanovnici Ura bili obrazovani, jer je u njemu bilo mnogo škola i knjižnica. U školama su nađene mnogobrojne ploče pisane klinastim pismom – bili su to udžbenici ili sredstva za vježbanje. One pokazuju da su mladići i djevojke u Uru mogli steći solidno obrazovanje u čitanju, pisanju, aritmetici i geografiji.

Sve što smo rekli snažno potvrđuje da Abrahama ne možemo uspoređivati s neobrazovanim i sujevjernim beduinima kao što su to činili kritičari Biblije. Naprotiv, on je bio čovjek profinjenog ukusa, član civiliziranog i obrazovanog društva. Nakon iskopavanja u Uru, Abraham ne može biti neki primitivni nomad, već dijete iz sjajne metropole, baštinik razvijene kulture i civilizacije. Takav je bio praotac izabranog naroda, koji je iznad svega čekao “grad koji ima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog”. (Hebrejima 11,10)

Direktor ekspedicije iskopavanja u Uru, Sir Leonard Woolley, u svom službenom izvještaju o istraživanjima u Uru piše: “Sada kad znamo u kakvoj je kulturnoj sredini Abraham proveo prve godine svog života, moramo iz osnove mijenjati svoje predodžbu o hebrejskom patrijarhu.” (Ur of Caldees, str. 93)

Dvadeset godina kasnije čuveni arheolog Bliskog Istoka prof. dr. William Foxwell Albright uvjerljivo tvrdi da nema razloga “nema razloga sumnjati u točnost biografskih pojedinosti o osobama i događajima biblijskih patrijaraha.” (The Biblical Period, str. 6)

Znanstvenik Alfred Jeremias pisao je još daleke 1911. Godine ovo: “Ako tvrdimo da je Abraham živio, on je mogao živjeti samo pod okolnostima i prilikama koje nam Biblija opisuje.” (The Old Testament in the Light of the Ancient East, str. 91)

Svi ovi i mnogi drugi pronađeni povijesni dokumenti iz tih davnih vremena glavni su razlog zbog kojeg arheolozi smatraju da su patrijarsi, o kojima izvještava Sveto pismo, mogli živjeti jedino u doba koje nam opisuje biblijska kronologija i potvrđuje arheologija.